Idi na sadržaj

661.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 657. | 658. | 659. | 660. | 661. | 662. | 663. | 664. | 665. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 630-e | 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | ►

Vijekovi:

◄ | 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek | ►

661. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar661
DCLXI
Ab Urbe condita1414
Asirski kalendar5411
Bengalski kalendar68
Berberski kalendar1611
Budistički kalendar1205
Burmanski kalendar23
Bizantijski kalendar6169–6170
Kineski kalendar庚申年 (Metalni Majmun)
3357 ili 3297
    — do —
辛酉年 (Metalni Pijetao)
3358 ili 3298
Koptski kalendar377–378
Diskordijanski kalendar1827
Etiopijski kalendar653–654
Hebrejski kalendar4421–4422
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat717–718
 - Šaka Samvat583–584
 - Kali Juga3762–3763
Holocenski kalendar10661
Iranski kalendar39–40
Islamski kalendar40–41
Julijanski kalendar661
DCLXI
Korejski kalendar2994
Minguo kalendar1251 prije Tajvana
民前1251年
Seleukidska era972/973 AG
Tajlandski solarni kalendar1203–1204

Godina 661. (DCLXI) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 661. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Klotar III od Neustrije i kraljica regentica Balthild osnovali su opatiju Corbie u Pikardiji (sjeverna Francuska), dajući joj imunitet od oporezivanja i posjeta lokalnih biskupa u zamjenu za molitvu.
  • Perctarit i Godepert postali su suvladari Langobarda nakon smrti svog oca Ariperta I. Podijelili su kraljevstvo i uspostavili svoje prijestolnice u Milanu i Paviji (sjeverna Italija).
  • Bizantijski car Konstans II imenuje vojvodu Bazilija u Napulju.[1]

Islamski Halifat

[uredi | uredi izvor]
  • 26. januar – Ubistvo Alija: Ali ibn Abi Talib, četvrti halifa Rašidunskog halifata, udaren je u glavu otrovnim mačem od strane haridžita Abdulrahmana ibn Muljama, dok se molio u svetištu u Kufi, da bi umro dva dana kasnije. Njegov sin, Hasan ibn Ali, izabran je od strane muslimana Medine, Meke i Kufe da ga naslijedi kao sljedeći vođa. Ipak, Hasanovo pomirenje s Muavijom, rezultiralo je time da Muavija prima halifat direktno od Hasana, što privremeno sprječava otpor alidskih protivnika izboru halife.[2] Muavija je sazvao savjetodavno vijeće (šuru) u Damasku i provincijama, što je potaklo podršku plemena i omogućilo mu da dotadašnji izborni sistem zamijeni dinastičkim: on lično imenuje svog sina Jazida za svog nasljednika i taj izbor ratificira šura koju je ranije sazvao. Ovim je osnovan Emevijski Halifat, a okončan Rašidunski halifat. Muavija je svoje sjedište vlade premjestio u Damask.[3]
  • Približan datum – Muavija I zatvara patrijarha Givargisa I, nakon što je odbio platiti danak.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Bitka kod Posburyja: Kralj Cenwalh od Wessexa napao je Dumnoniju (jugozapadna Engleska). Pobjedio je domaća britanska plemena u blizini Creditona u Devonu i protjerao ih do obale.
  • Kralj Wulfhere od Mersije i njegova vojska pustošili su Berkshire Downs (južno od Thamea) i kretali se na jug kako bi osvojili Meonwaru i otok Wight.
  • Wulfhere je imenovao Æthelwealha za kralja Sussexa, a Æthelwealh je kršten u Mersiji. Dobija nedavno osvojene teritorije u današnjem Hampshireu.
  • Približan datum – Japanska carska flota napada Kjušu po naređenju carice Saimei. Na putu, princeza Nukata komponuje poznatu pjesmu u Nikitatsu u provinciji Ijo.
  • Približno maj – Carica Saimei gradi palatu Asakura u Kjušuu, od drveća posječenog iz svetišta. Dva mjeseca kasnije umire. Šire se glasine među stanovništvom da je to zato što su bogovi ljuti na nju zbog uništavanja svetišta.
  • 24. jula – Car Tendži stupa na japanski prijestol nakon smrti svoje majke, carice Saimei, koja je umrla dok se dok se pripremala da predvodi japanske trupe u podršku savezničkom koreanskom kraljevstvu Baekje.[4] Tendži šalje ekspedicijske snage pod komandom Abe no Hirafua u Koreju, kako bi pomogli kraljevstvu Baekje.
  • Kralj Munmu postaje 30. vladar koreanskog kraljevstva Silla.[5]

661 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Maksim Ispovjednik, kršćanski monah, pozvan je iz progonstva u Trakiji. Osuđen je na sakaćenje. Jezik i desna ruka su mu odsječeni kako bi se spriječilo njegovo daljnje protivljenje monotelitima.
  • Približan datum – U Galiji su svi rimski biskupi zamijenjeni franačkim biskupima. Postaju sve češći, jer franačke vođe kontrolišu episkopat.
  • 12. februar – Ōku, japanska princeza (umrla 702.)
  • Početak juna – Al-Hadžadž ibn Jusuf, arapski guverner (umrla 714.)
  • Približan datum – Ælfwine, nortumbrijski kralj Deire (umrla 679.)
  • Čen Zi'ang, kineski pjesnik i zvaničnik (umrla 702.)
  • Liu Zhiji, kineski historičar (umrla 721.)
  • 3. januar – Benjamin, koptski pravoslavni patrijarh Aleksandrije (r. oko 590.)
  • 29. januar – Ali ibn Ebu-Talib, četvrti rašidunski halifa (r. 601.) (mučenik)
  • 17. februar – Finan od Lindisfarnea, biskup rođen u Irskoj
  • 24. juli – Kōgyoku (također Saimei), dva puta carica Japana (r. 594.)
  • Aripert I, kralj Langobarda
  • Cenberht, zapadnosaksonski kralj u Wessexu[6]
  • Cuthred, zapadnosaksonski princ u Wessexu
  • Približan datum – Landry, biskup Pariza
  • Eš'as Ibn Kajs, Muhamedov ashab

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Charles Diehl Diehl/etudes Byzantines
  2. ↑ Jean-Charles-Léonard Simonde Sismondi Histoire de la chute de l'Empire romain, H. Dumont, 1837
  3. ↑ Roberts, J.M. (1994). History of the World. Penguin.
  4. ↑ Gary L. Ebersole Ritual Poetry and the Politics of Death in Early Japan . Princeton University Press, 1992 (ISBN 978-0-691-01929-1)
  5. ↑ "List of Rulers of Korea". www.metmuseum.org.
  6. ↑ Anglo-Saxon Chronicle.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]