Idi na sadržaj

689.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 685. | 686. | 687. | 688. | 689. | 690. | 691. | 692. | 693. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | ►

Vijekovi:

◄ | 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek | ►

689. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar689
DCLXXXIX
Ab Urbe condita1442
Asirski kalendar5439
Bengalski kalendar96
Berberski kalendar1639
Budistički kalendar1233
Burmanski kalendar51
Bizantijski kalendar6197–6198
Kineski kalendar戊子年 (Zemljani Pacov)
3385 ili 3325
    — do —
己丑年 (Zemljani Vo)
3386 ili 3326
Koptski kalendar405–406
Diskordijanski kalendar1855
Etiopijski kalendar681–682
Hebrejski kalendar4449–4450
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat745–746
 - Šaka Samvat611–612
 - Kali Juga3790–3791
Holocenski kalendar10689
Iranski kalendar67–68
Islamski kalendar69–70
Julijanski kalendar689
DCLXXXIX
Korejski kalendar3022
Minguo kalendar1223 prije Tajvana
民前1223年
Seleukidska era1000/1001 AG
Tajlandski solarni kalendar1231–1232

Godina 689. (DCLXXXIX) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 689. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijsko-bugarski rat: Car Justinijan II pobjeđuje Bugare u Makedoniji i ponovo osvaja Solun, drugi najvažniji bizantijski grad u Evropi, do kojeg stiže prelaskom preko slavenske teritorije.[1][2] Naseljava pokorene Slavene u Anadoliju (moderna Turska), gdje se od njih traži da daju 30.000 ljudi bizantijskoj vojsci, kako bi se ojačala odbrana od Arapa.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Desetogodišnji mirovni sporazum potpisan između Emevijskog halifata i Bizantijskog carstva. Justinijan II pristaje preseliti Mardaite, ratoborne gorštake iz Amanusa koji su pljačkali muslimanske teritorije, u Trakiju, Kilikiju i Pamfiliju. Abdulmalik i Justinijan II pristaju podijeliti poreze Armenije, Kipra i Iberijskog poluotoka.[3]
  • Guverner Hassan ibn al-Nu'man predvodi ekspediciju u Berberiju, ali je poražen blizu Ain Beide od strane Berbera[4].

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Bitka kod Krunobija: Langobardi pod kraljem Cunipertom pobjeđuju vojsku vojvode Alahisa na rijeci Addi (Lombardija). Pogubljuje vođe pobunjenika; Alahis je zarobljen, a glava i noge su mu odsječene.[5] Južna lombardijska vojvodstva iskorištavaju Cunipertovo odvraćanje pažnje i proširuju svoje teritorije.
  • Bitka kod Dorestada: Frizijci pod kraljem Radbodom pobjeđuju od franačkog gradonačelnika palače, Pipina od Herstala.[6] Delta Rajne i Dorestad (moderna Nizozemska) ponovo postaju franački, kao i dvorci Utrecht i Fechten (približan datum).
  • U Japanu je donesen Asuka Kijomihara zakonik, zbirka upravnih pravila započeta 681. godine pod carem Tenmuom.
  • Pomorski poraz Kraljevstva Tarumanagara (Zapadna Java) od strane grada-države Srividžaja (Južna Sumatra)[7], koja je tako stekla hegemoniju nad Sundskim moreuzom (današnja Indonezija) i Malajskim moreuzom (današnja Malezija).

689 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Cædwalla od Wessexa stiže u Rim i krsti ga papa Sergije I, uzimajući ime Petar. Umire 10 dana kasnije i sahranjen je u bazilici Svetog Petra.
  • Princ Oswald, brat kralja Osrica od Hwiccea, osniva opatiju Pershore u Worcestershireu (približan datum).
  • Othmar, švicarski opat (približan datum)
  • Rōben, japanski budistički monah (umro 773.)
  • 20. april – Cædwalla, kralj Wessexa
  • 8. juli – Kilian, irski biskup (približan datum)
  • 10. maj – Kusakabe, japanski princ (rođen 662.)
  • 10. septembar – Guo Zhengji, zvaničnik kineske dinastije Tang
  • Alahis, kralj (uzurpator) Langobarda
  • Colman, irski misionar (približan datum)
  • Grimoald II, vojvoda od Beneventa (Italija)
  • Ivan III, koptski pravoslavni papa Aleksandrije
  • Liu Jingxian, zvaničnik dinastije Tang
  • Totnan, irski franački apostol

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Ostrogorsky, George (1956). History of the Byzantine State. Oxford: Blackwell. pp. 116-122.
  2. ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  3. ↑ he Armenians, par Anne Elizabeth Redgate. Éditeur Wiley-Blackwell, 2000 (ISBN 978-0-631-22037-4)
  4. ↑ Histoire du continent africain, par Jean Jolly, Marc de Fleurian, Editions L'Harmattan (ISBN 978-2-7384-4688-6 et 9782738446886)
  5. ↑ Hodgkin, Thomas (1895). "Italy and her Invaders", volume 6. Oxford
  6. ↑ Blok, Dirk Peter (1968). De Franken, hun optreden in het licht der historie [The Franks: their actions in the light of history] (in Dutch). Bussum: Fibula-Van Dishoeck. OCLC 5060822. pp. 32-34.
  7. ↑ Cahiers de littérature orale, par l'Institut national des langues, Civilisation orientales. Publications orientalistes de France, 1998

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]