956.
Izgled
| Godine:
◄◄ | ◄ | 952. | 953. | 954. | 955. | 956. | 957. | 958. | 959. | 960. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | 980-e | ► |
| Vijekovi: |
| Gregorijanski kalendar | 956 CMLVI |
| Ab Urbe condita | 1709 |
| Asirski kalendar | 5706 |
| Bengalski kalendar | 363 |
| Berberski kalendar | 1906 |
| Budistički kalendar | 1500 |
| Burmanski kalendar | 318 |
| Bizantijski kalendar | 6464–6465 |
| Kineski kalendar | 乙卯年 (Drveni Zec) 3652 ili 3592 — do — 丙辰年 (Vatreni Zmaj) 3653 ili 3593 |
| Koptski kalendar | 672–673 |
| Diskordijanski kalendar | 2122 |
| Etiopijski kalendar | 948–949 |
| Hebrejski kalendar | 4716–4717 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 1012–1013 |
| - Šaka Samvat | 878–879 |
| - Kali Juga | 4057–4058 |
| Holocenski kalendar | 10956 |
| Iranski kalendar | 334–335 |
| Islamski kalendar | 344–345 |
| Julijanski kalendar | 956 CMLVI |
| Korejski kalendar | 3289 |
| Minguo kalendar | 956 prije Tajvana 民前956年 |
| Seleukidska era | 1267/1268 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 1498–1499 |
Godina 956. (CMLVI) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 956. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko Carstvo
[uredi | uredi izvor]- Ljeto – Car Konstantin VII imenuje Nikefora Foku za komandanta bizantske poljske vojske (Domestik skola) na Istoku. Daje mu naređenje da pripremi kampanju protiv hamdanidskog emira Sajf Al-Davle. Konstantin sklapa ugovore sa susjednim vladarima, tražeći vojnu pomoć.
- Septembar - oktobar – Bizantijska flota pod Basilom Heksamilitisom nanosi teški poraz hamdanidskoj floti kod Tarsa u Kilikiji (moderna Turska).
- Bizantinci su poslali flotu u Italiju s vojskom sastavljenom iz tema Trakije i Makedonije pod komandom patricija Marijana Argirosa, imenovanog za stratega Kalabrije i Lombardije. Marijan je ugušio pobune, obnovio carski uticaj u Kampaniji i pokrenuo ofanzivu protiv muslimanske Sicilije, gdje je zauzeo Taorminu.[1]
- Roman, sin Konstantina VII, oženio se nepoznatom i lijepom djevojkom Anastazom, koja je postala Teofana.
Islamsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- Hasdai ibn Šaprut, diplomata Kordopskog halife, zajedno s Muhamedom ibn Huseinom, početkom godine je upućen da pregovara o mirovnom sporazumu s kraljem Ordoñom III od Leóna. Grof od Kastilje prihvata mirovni sporazum.
- Proljeće: Flota od sedamdeset brodova, predvođena Ghalibom, admiralom Emevija iz Kordobe, napada obale Fatimid Ifrikije. Spaljuje grad Marsa l-Lharaz, sada El Kala, i uništava usjeve u regijama Susa i Tabarke.[2]
- Mart: Nubijci iz Dongole napadaju Asuan i njegovu okolinu. Pljačkaju zemlju, masakriraju i zarobljavaju stanovništvo. Prisiljeni su napustiti regiju nakon arapskog kontranapada koji je predvodio Kafur, guverner Egipta, a koji napreduje 200 km južno od Asuana.[3]
- Umire čuveni muslimanski geograf, historičar i putopisac Al-Masudi, poznat i kao „arapski Herodot“. Njegovo kapitalno djelo „Zlatne livade i rudnici dragulja“ značajan su izvor informacija o historiji, geografiji i kulturama islamskog svijeta, ali i Indije, Kine i Evrope tog vremena.
Evropa
[uredi | uredi izvor]- 8. april: Oton "Burgundski", sin Huga Velikog i brat Huga Kapeta, postao je vojvoda od Burgundije nakon smrti svog punca, Gilberta od Chalona (kraj vladavine 965. godine).
- Ljudolf, najstariji sin kralja Otona I (Velikog), miri se sa svojim ocem i ponovo traži da bude postavljen za vojvodu od Švabije. Oton odbija, ali na nagovor svog ujaka Bruna I (vojvode od Lotaringije) dozvoljava Liudolfu da povede vojnu ekspediciju u Italiju kako bi pokorio vazala Berengara od Ivreje.
- Berengar od Ivreje šalje lombardsku vojsku predvođenu njegovim sinom Adalbertom II da se suprotstavi Liudolfu, dok sam čuva Paviju. U dvije bitke Liudolf pobjeđuje lombardijske snage i ulazi u Paviju, gdje prima počasti italijanskih plemića i sveštenstva u ime Otona I.
- 9. juni: Spominjanje titule vikontese u ugovoru o zamjeni imovine izvršenoj u Nîmesu pod vikontom Bernardom i njegovom suprugom, vikontesom Gauzom.
- 16. juni – Hugo Veliki, grof od Pariza, umire u Dourdanu, na povratku iz Akvitanije. Nasljeđuje ga najstariji sin Hugo Kapet, kojeg njegov rođak Lotar III, kralj Zapadnofranačkog kraljevstva, priznaje za franačkog vojvodu.[4]
- Kralj Ordoño III umire u Zamori nakon 5-godišnje vladavine. Nasljeđuje ga njegov polubrat Sančo I "Debeli" kao vladar Leóna (moderna Španija). On odbija da poštuje mirovni sporazum potpisan s kordopskim halifom, pa se nastavlja rat između kršćana i muslimana.[5]
Engleska
[uredi | uredi izvor]Azija
[uredi | uredi izvor]- Umire Gandaraditja, vladar kraljevstva Čola, međutim i nakon njegove smrti kraljevstvo zadržava dominaciju nad južnim dijelom Indijskog poluostrva i pomorskim trgovinskim putevima ka Jugoistočnoj Aziji.
956. u temama
[uredi | uredi izvor]Geografija
[uredi | uredi izvor]- Zemljotres je teško oštetio Svjetionik u Aleksandriji: jedno od sedam svjetskih čuda antike.
Medicina
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- Siegfried II, grof od Stadea (umro 1037.)
- Adalbert iz Praga, češki biskup (približan datum)
- Sampiro, španski biskup (približan datum)
- 15. februar – Su Jugui, kineski kancelar (rođen 895.)
- 27. februar – Teofilakt Lakapen, bizantijski patrijarh (rođen 917.)
- 8. april – Gilbert, vojvoda od Burgundije
- 15. april – Lin Janju, kineski dvorski službenik i eunuh
- 19. maj – Robert, nadbiskup Triera
- 4. juni – Muhamed II od Širvana, muslimanski vladar
- 16. juni – Hugo Veliki, franački plemić (rođen 898.)
- Juli/august – Fulbert od Cambraija, biskup[9]
- August – Ordoño III, kralj Leóna[10]
- 29. august – Fu (Stariji), kineska carica supruga
- Septembar/oktobar – Al-Masudi, muslimanski historičar i geograf[11]
- 21. decembar – Sun Šeng, kineski kancelar
- 26. decembar – Wulfstan, nadbiskup Yorka[12]
- datum nepoznat
- Ahmed Al-Muhadžir, muslimanski učenjak i imam (rođen 873.)
- Congalach Cnogba, visoki kralj Irske
- Gandaraditja, vladar kraljevstva Čola
- Zhao Hongjin, kineski general
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
- ↑ einz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26. BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
- ↑ M. W. Daly, Carl F. Petry The Cambridge History of Egypt : Islamic Egypt, 640-1517. Cambridge University Press, 1998 (ISBN 978-0-521-47137-4)
- ↑ Timothy Reuter (1999). The New Cambridge Medieval History, Volume III, p. 386. ISBN 978-0-521-36447-8.
- ↑ Évariste Lévi-Provençal Histoire de l'Espagne musulmane, Volume 2 [archive] Maisonneuve & Larose, 1999 (ISBN 978-2-7068-1387-0)
- ↑ William Stubbs Historical Introductions to the Rolls Series. Collected and Edited by Arthur Hassall. Adamant Media Corporation (ISBN 978-1-4021-4831-6)
- ↑ Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard, 1948, 864 p.
- ↑ Herbermann, Charles, ed. (1913). "St. Dunstan" Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
- ↑ H. Platelle, "Fulbert, évêque de Cambrai", Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques, vol. 19 (Paris, 1981), 332-333.
- ↑ H. E. L. Mellersh; Neville Williams (1999). Chronology of World History. ABC-CLIO. p. 276. ISBN 978-1-57607-155-7.
- ↑ Encyclopedia of World Biography. Gale Research. 1998. p. 329. ISBN 978-0-7876-2550-4.
- ↑ E. B. Pryde; D. E. Greenway; S. Porter; I. Roy (February 23, 1996). Handbook of British Chronology. Cambridge University Press. p. 224. ISBN 978-0-521-56350-5.
