Idi na sadržaj

956.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 952. | 953. | 954. | 955. | 956. | 957. | 958. | 959. | 960. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | 980-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

956. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar956
CMLVI
Ab Urbe condita1709
Asirski kalendar5706
Bengalski kalendar363
Berberski kalendar1906
Budistički kalendar1500
Burmanski kalendar318
Bizantijski kalendar6464–6465
Kineski kalendar乙卯年 (Drveni Zec)
3652 ili 3592
    — do —
丙辰年 (Vatreni Zmaj)
3653 ili 3593
Koptski kalendar672–673
Diskordijanski kalendar2122
Etiopijski kalendar948–949
Hebrejski kalendar4716–4717
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1012–1013
 - Šaka Samvat878–879
 - Kali Juga4057–4058
Holocenski kalendar10956
Iranski kalendar334–335
Islamski kalendar344–345
Julijanski kalendar956
CMLVI
Korejski kalendar3289
Minguo kalendar956 prije Tajvana
民前956年
Seleukidska era1267/1268 AG
Tajlandski solarni kalendar1498–1499

Godina 956. (CMLVI) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 956. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Ljeto – Car Konstantin VII imenuje Nikefora Foku za komandanta bizantske poljske vojske (Domestik skola) na Istoku. Daje mu naređenje da pripremi kampanju protiv hamdanidskog emira Sajf Al-Davle. Konstantin sklapa ugovore sa susjednim vladarima, tražeći vojnu pomoć.
  • Septembar - oktobar – Bizantijska flota pod Basilom Heksamilitisom nanosi teški poraz hamdanidskoj floti kod Tarsa u Kilikiji (moderna Turska).
  • Bizantinci su poslali flotu u Italiju s vojskom sastavljenom iz tema Trakije i Makedonije pod komandom patricija Marijana Argirosa, imenovanog za stratega Kalabrije i Lombardije. Marijan je ugušio pobune, obnovio carski uticaj u Kampaniji i pokrenuo ofanzivu protiv muslimanske Sicilije, gdje je zauzeo Taorminu.[1]
  • Roman, sin Konstantina VII, oženio se nepoznatom i lijepom djevojkom Anastazom, koja je postala Teofana.

Islamsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Hasdai ibn Šaprut, diplomata Kordopskog halife, zajedno s Muhamedom ibn Huseinom, početkom godine je upućen da pregovara o mirovnom sporazumu s kraljem Ordoñom III od Leóna. Grof od Kastilje prihvata mirovni sporazum.
  • Proljeće: Flota od sedamdeset brodova, predvođena Ghalibom, admiralom Emevija iz Kordobe, napada obale Fatimid Ifrikije. Spaljuje grad Marsa l-Lharaz, sada El Kala, i uništava usjeve u regijama Susa i Tabarke.[2]
  • Mart: Nubijci iz Dongole napadaju Asuan i njegovu okolinu. Pljačkaju zemlju, masakriraju i zarobljavaju stanovništvo. Prisiljeni su napustiti regiju nakon arapskog kontranapada koji je predvodio Kafur, guverner Egipta, a koji napreduje 200 km južno od Asuana.[3]
  • Umire čuveni muslimanski geograf, historičar i putopisac Al-Masudi, poznat i kao „arapski Herodot“. Njegovo kapitalno djelo „Zlatne livade i rudnici dragulja“ značajan su izvor informacija o historiji, geografiji i kulturama islamskog svijeta, ali i Indije, Kine i Evrope tog vremena.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 8. april: Oton "Burgundski", sin Huga Velikog i brat Huga Kapeta, postao je vojvoda od Burgundije nakon smrti svog punca, Gilberta od Chalona (kraj vladavine 965. godine).
  • Ljudolf, najstariji sin kralja Otona I (Velikog), miri se sa svojim ocem i ponovo traži da bude postavljen za vojvodu od Švabije. Oton odbija, ali na nagovor svog ujaka Bruna I (vojvode od Lotaringije) dozvoljava Liudolfu da povede vojnu ekspediciju u Italiju kako bi pokorio vazala Berengara od Ivreje.
  • Berengar od Ivreje šalje lombardsku vojsku predvođenu njegovim sinom Adalbertom II da se suprotstavi Liudolfu, dok sam čuva Paviju. U dvije bitke Liudolf pobjeđuje lombardijske snage i ulazi u Paviju, gdje prima počasti italijanskih plemića i sveštenstva u ime Otona I.
  • 9. juni: Spominjanje titule vikontese u ugovoru o zamjeni imovine izvršenoj u Nîmesu pod vikontom Bernardom i njegovom suprugom, vikontesom Gauzom.
  • 16. juni – Hugo Veliki, grof od Pariza, umire u Dourdanu, na povratku iz Akvitanije. Nasljeđuje ga najstariji sin Hugo Kapet, kojeg njegov rođak Lotar III, kralj Zapadnofranačkog kraljevstva, priznaje za franačkog vojvodu.[4]
  • Kralj Ordoño III umire u Zamori nakon 5-godišnje vladavine. Nasljeđuje ga njegov polubrat Sančo I "Debeli" kao vladar Leóna (moderna Španija). On odbija da poštuje mirovni sporazum potpisan s kordopskim halifom, pa se nastavlja rat između kršćana i muslimana.[5]

Engleska

[uredi | uredi izvor]
  • 26. januar[5]: Krunisanje Edwyja, kralja Wessexa. Progonstvo Dunstana od Canterburyja u Gent.[6]
  • Umire Gandaraditja, vladar kraljevstva Čola, međutim i nakon njegove smrti kraljevstvo zadržava dominaciju nad južnim dijelom Indijskog poluostrva i pomorskim trgovinskim putevima ka Jugoistočnoj Aziji.

956. u temama

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Medicina

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Dunstan, opat opatije Glastonbury, upućen je u progonstvo od strane kralja Eadwiga. On se sklonio u Flandriju (današnja Belgija), gdje mu je grof Arnulf I pružio utočište u opatiji Mont Blandin, blizu Genta.[8]
  • Siegfried II, grof od Stadea (umro 1037.)
  • Adalbert iz Praga, češki biskup (približan datum)
  • Sampiro, španski biskup (približan datum)
  • 15. februar – Su Jugui, kineski kancelar (rođen 895.)
  • 27. februar – Teofilakt Lakapen, bizantijski patrijarh (rođen 917.)
  • 8. april – Gilbert, vojvoda od Burgundije
  • 15. april – Lin Janju, kineski dvorski službenik i eunuh
  • 19. maj – Robert, nadbiskup Triera
  • 4. juni – Muhamed II od Širvana, muslimanski vladar
  • 16. juni – Hugo Veliki, franački plemić (rođen 898.)
  • Juli/august – Fulbert od Cambraija, biskup[9]
  • August – Ordoño III, kralj Leóna[10]
  • 29. august – Fu (Stariji), kineska carica supruga
  • Septembar/oktobar – Al-Masudi, muslimanski historičar i geograf[11]
  • 21. decembar – Sun Šeng, kineski kancelar
  • 26. decembar – Wulfstan, nadbiskup Yorka[12]
  • datum nepoznat
    • Ahmed Al-Muhadžir, muslimanski učenjak i imam (rođen 873.)
    • Congalach Cnogba, visoki kralj Irske
    • Gandaraditja, vladar kraljevstva Čola
    • Zhao Hongjin, kineski general

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  2. ↑ einz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26. BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
  3. ↑ M. W. Daly, Carl F. Petry The Cambridge History of Egypt : Islamic Egypt, 640-1517. Cambridge University Press, 1998 (ISBN 978-0-521-47137-4)
  4. ↑ Timothy Reuter (1999). The New Cambridge Medieval History, Volume III, p. 386. ISBN 978-0-521-36447-8.
  5. ↑ Évariste Lévi-Provençal Histoire de l'Espagne musulmane, Volume 2 [archive] Maisonneuve & Larose, 1999 (ISBN 978-2-7068-1387-0)
  6. ↑ William Stubbs Historical Introductions to the Rolls Series. Collected and Edited by Arthur Hassall. Adamant Media Corporation (ISBN 978-1-4021-4831-6)
  7. ↑ Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard, 1948, 864 p.
  8. ↑ Herbermann, Charles, ed. (1913). "St. Dunstan" Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  9. ↑ H. Platelle, "Fulbert, évêque de Cambrai", Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques, vol. 19 (Paris, 1981), 332-333.
  10. ↑ H. E. L. Mellersh; Neville Williams (1999). Chronology of World History. ABC-CLIO. p. 276. ISBN 978-1-57607-155-7.
  11. ↑ Encyclopedia of World Biography. Gale Research. 1998. p. 329. ISBN 978-0-7876-2550-4.
  12. ↑ E. B. Pryde; D. E. Greenway; S. Porter; I. Roy (February 23, 1996). Handbook of British Chronology. Cambridge University Press. p. 224. ISBN 978-0-521-56350-5.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]