Idi na sadržaj

Mark Kirchner

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mark Kirchner
Lični podaci
Puno imeJochen Behleh Kirchner
Državljanstvo Istočna Njemačka
Njemačka
Rođenje (1970-04-04) 4. april 1970 (56 godina)
Neuhaus am Rennweg, Istočna Njemačka
Zanimanjebiatlonac, biatlonski trener
Visina178 cm
Težina68 kg
Karijera
KlubWSV Oberhof 05, WSV Scheibe-Alsbach
TrenerFrank Ullrich
Statusneaktivan
Kraj karijere1993.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)2 (1992, 1994.)
Medalje (b.)4 (3 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)6 (1990, 1991, 1993, 1995, 1996, 1997.)
Medalje (b.)10 (7 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1989/90.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]7
Timske pobjede[II]7
Plasman (b.)[III]
2. (1990/91, 1992/93.)
Pobjede u disciplinama
  • 1 – sprint
  • 6 – pojedinačno
Fusnote
  1. ↑ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ↑ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ↑ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano4. 6. 2026.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Mark Kirchner rođen 4. aprila 1970. u Neuhaus am Rennwegu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, trostruki olimpijski prvak i sedmostruki svjetski prvak u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igrePoj.Spr.Šta.
Francuska Albertville 1992. (Biatlon) 2 1 1
Norveška Lillehammer 1994. (Biatlon) 7 12 1

Kirchner je nastupio dva puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1992. i ZOI 1994. Osvojio je tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Na ZOI 1992. osvojio je prvu, zlatnu medalju u utrci sprinta na 10 km, kada je bez promašaja i 15.7 s prednosti bio brži od njemačkog[a] biatlonca Ricca Großa. U štafeti s Riccom Großom, Jensom Steinigenom i Fritzom Fischerom osvojio je drugu zlatnu s 22.8 s prednosti iza selekcije Ujedinjenog tima[b] u sastavu: Valerij Medvedcev, Aleksandar Popov, Valerij Kirijenko i Sergej Čepikov. Treću zlatnu osvojio je na ZOI 1994. u štafeti s Riccom Großom, Frankom Luckom i Svenom Fischerom s 1:01.5 min prednosti iza selekcije Rusije u sastavu: Vladimir Dračev, Sergej Tarasov, Valerij Kirijenko i Sergej Čepikov.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvoPoj.Spr.Pot.Eki.Šta.
Sovjetski Savez Minsk 1990.[c]
Norveška Oslo 1990.[d]
Finska Kontiolahti 1990.[e]
13 1 1 3
Finska Lahti 1991. 1 1 1
Bugarska Borovec 1993. 20 1 3
Italija Antholz 1995. 15 52 1
Njemačka Ruhpolding 1996. 36 6
Slovačka Osrblie 1997. 43 32 14 2

Kirchner je od SP 1990. do SP 1997. nastupio šest puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je sedam zlatnih, jednu srebrnu i dvije bronzane medalje. Prvu, zlatnu medalju osvojio je na SP 1990. u ekipnoj utrci s Raikom Dittrichom, Birkom Andersom i Frankom Luckom s prednošću od 12.4 s u odnosu na drugoplasiranu čehoslovačku ekipu u sastavu: Tomáš Kos, Ivan Masařík, Jiří Holubec i Jan Matouš; dva dana kasnije drugu zlatnu u utrci na 10 km, bez promašaja i s prednošću od 10.9 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa; a osam dana kasnije prvu bronzanu u štafeti s Frankom Luckom, Andréom Sehmischom i Birkom Andersom sa zaostatkom od 3:07.5 min u odnosu na pobjedničku italijansku štafetu u sastavu: Pieralberto Carrara, Wilfried Pallhuber, Johann Passler i Andreas Zingerle. Na SP 1991. osvojio je tri zlatne medalje: prvu u utrci na 10 km, bez promašaja i s prednošću od 24.7 s u odnosu na drugoplasiranog njemačkog biatlonca Franka Lucka; drugu u utrci na 20 km, bez promašaja i s prednošću od 24.7 s u odnosu na drugoplasiranog ruskog biatlonca Aleksandra Popov; a treću u štafeti s Riccom Großom, Frankom Luckom i Fritzom Fischer s prednošću od 1:28.3 min ispred sovjetske štafete u sastavu: Jurij Kaškarov, Aleksandar Popov, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov.

Na SP 1993. osvojio je jednu zlatnu medalju u utrci na 10 km, bez promašaja i s prednošću od 14.4 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Jona Ågea Tylduma; te bronzanu zlatnu u štafeti s Frankom Luckom, Jensom Steinigenom i Svenom Fischerom s zaostatkom od 39.6 s iza italijanske štafete u sastavu: Wilfried Pallhuber, Johann Passler, Pieralberto Carrara i Andreas Zingerle.

Na SP 1995. osvojio je sedmu zlatnu medalju u štafeti s Frankom Luckom, Riccom Großom i Svenom Fischerom s prednošću od 12.0 s iza francuske štafete u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin.

Dvije godine kasnije na SP 1997. u ekipnoj utrci s Frank Luckom, Peterom Sendelom i Carstenom Heymannom sa zaostatkom od 24.9 s u odnosu na drugoplasiranu bjelorusku ekipu u sastavu: Vadim Sašurin, Oleg Riženkov, Aleksandar Popov i Peter Ivaško.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1989/90.1990/91.1991/92.1992/93.1993/94.1994/95.1995/96.1996/97.1997/98.
92132201420946

Prvi nastup Kirchnera u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1989/90. u Obertauernu 14. aprila 1989. u utrci na 20 km, kada je osvojio deveto mjesto. Ukupno je pobijedio sedam puta u utrkama Svjetskog kupa, a u štafetnim i ekipnim utrkama je pobijedio sedam puta.

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1998. Nakon toga je trenirao njemačku biatlonsku reprezentaciju.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Nakon ujedinjenja Njemačke 1990. godine, od ZOI 1992. njemački sportisti nastupaju u zajedničkom timu
  2. ↑ Pod imenom Ujedinjeni tim, na Zimskim olimpijskim igrama 1992. nastupili su takmičari iz bivših sovjetskih republika: Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Bjelorusije, Uzbekistana i Armenije.
  3. ↑ Utrke na 15 km i na 20 km održane su u Minsku
  4. ↑ Utrke na 7,5 km, 10 km, ekipne utrke za žene i muškarce i štafetna utrka u ženskoj konkurenciji održane su u Oslu
  5. ↑ Utrka u štafeti u muškoj konkurenciji održana je u Kontiolahtiju

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Prije Nositelj zastave Njemačke:
Norveška Lillehammer 1994.
Poslije