Paragvaj

Republika Paragvaj República del Paraguay
Zastava
Himna: "Paraguayos, República o Muerte"
Položaj Paragvaja
Glavni i najveći grad		Asunción 25°16′S 57°40′W / 25.267°S 57.667°W / -25.267; -57.667
Službeni jezik		španski, guarani
Državno uređenje
• Predsjednik		Pedro Alliana
• Podpredsjednik		Antonio Barrios
• Predsjednik Senata		Basilio Núñez
Zakonodavstvo		Kongres
• Gornji dom		Senat
• Donji dom		Zastupnički dom
Nezavisnost		od Španije
• Priznato		14. maj 1811.
Površina
• Ukupno		406.752 km2 (59)
• Vode (%)		2,6
Stanovništvo
• Ukupno (2026)		6.460.159[1] (113)
• Gustoća		15,1/km2 (223)
BDP (PKM)		2026
• Ukupno		$152,860 milijardi[2] (92)
• po stanovniku		$23.662[2] (86)
BDP (nominalni)		2026
• Ukupno		$64,001 milijardi[2] (92)
• po stanovniku		$9.907[2] (92)
Gini (2023)		44,4[3]
HDI (2023)		0,756[4] (99)
Valuta		paragvajski guarani
Vremenska zona		UTC−03:00
Pozivni broj		+595
Internetska domena		.py

Paragvaj (španski: República del Paraguay), službeno Republika Paragvaj, jest država u centralnom dijelu Južne Amerike. Kontinentalna je država, bez izlaza na more i uz Boliviju je jedina takva južnoamerička država i općenito jedna od dvije takve države izvan Afroevroazije. Najmanja je kontinentalna država Amerike.^[5] Graniči sa Argentinom na jugu i jugozapadu, Brazilom na istoku i sjeveroistoku i s Bolivijom na sjeverozapadu.

Paragvaj ima pristup Atlantskom okeanu putem vodenog puta Paraná–Paragvaj, sistema plovnih kanala koje dijeli pet država.^[6] Leži na obje obale rijeke Paragvaj, koja teče centralnim dijelom države, od sjevera ka jugu. S obzirom na to da leži u centralnom dijelu Južne Amerike, često se naziva Srce Južne Amerike (Corazón de Sudamérica).^[7] Država je uređena kao unitarna predsjednička republika, a sastoji se od glavnog grada (distrikta) i sedamnaest departmana. Glavni i najveći grad je Asunción. Nezavisnost od Španije stekao je 1811.

Autohtoni narod Gvarani živio je u istočnom Paragvaju najmanje milenij prije dolaska španskih konkvistadora 1524. Grad Asunción osnovan je 1537. kao prva prijestolnica Guvernorata Río de la Plata u okviru Španskog Carstva.^[8] Tokom 17. vijeka, Paragvaj je bio središte jezuitskih misija, gdje su domoroci preobraćani na kršćanstvo i upoznavani s evropskom kulturom.^[9] Nakon protjerivanja jezuita sa španskih teritorija 1767, Paragvaj je sve više postajao periferna kolonija.

Nakon sticanja nezavisnosti od Španije početkom 19. vijeka, Paragvajem je vladao niz autoritarnih režima. Taj period okončan je katastrofalnim Ratom trojnog saveza (1864–1870), tokom kojeg je zemlja izgubila polovinu predratnog stanovništva i oko 25–33 % svoje teritorije. Paragvaj je izašao kao pobjednik iz još jednog velikog sukoba u 20. vijeku – Rata za Chaco protiv Bolivije (1932–1935). Nakon toga, zemljom je upravljao niz vojnih diktatora, a taj period kulminirao je 35-godišnjom vladavinom Alfreda Stroessnera. On je svrgnut 1989. u vojnom udaru, čime je započela trenutna demokratska era Paragvaja.

Paragvaj je zemlja u razvoju, koja zauzima 99. mjesto prema Indeksu humanog razvoja,^[10] a po visini BDP-a (prema paritetu kupovne moći) po glavi stanovnika nalazi se na sedmom mjestu u Južnoj Americi. Od 2024, zemlja je imala jednu od ekonomija s najbržim rastom na zapadnoj hemisferi, potaknutu izvozom govedine i soje, prerađivačkom industrijom i građevinarstvom.^[11] Paragvaj je jedan od vodećih svjetskih izvoznika hidroelektrične energije; brana Itaipu na rijeci Parani, na granici s Brazilom, treća je najveća hidroelektrana na svijetu prema količini proizvedene energije. Paragvaj je zemlja osnivač Mercosura, Ujedinjenih nacija, Organizacije američkih država i Grupe iz Lime. Osim toga, grad Luque, koji se nalazi u širem području Asuncióna, sjedište je Južnoameričke fudbalske konfederacije. Ciudad del Este je drugi po veličini grad u Paragvaju i u njemu se nalazi mnogo generalnih konzulata ove zemlje.

Većinu od 6 miliona stanovnika Paragvaja čine mestici, a kultura naroda Gvarani i dalje ima snažan utjecaj; više od 90 % stanovništva govori različite dijalekte jezika gvarani uz španski jezik, što predstavlja najveći udio govornika nekog autohtonog jezika u Latinskoj Americi.^[12] Prema "Indeksu pozitivnih iskustava" iz 2014, zasnovanom na podacima globalnih anketa, Paragvaj je proglašen "najsretnijim mjestom na svijetu",^[13] a 2024. zauzeo je 24. mjesto na rang-listi napretka u okviru "Svjetskog izvještaja o sreći".^[14]

Prije dolaska Španaca Paragvaj je bio naseljen raznim indijanskim plemenima. Postao je nezavisan od 1811 godine. Od 1864-1870 ratovali su protiv Brazila, Argentine, Urugvaja. Poslije početnih pobjeda rat su izgubili, te je nastalo katastrofalno stanje u državi. Oko 2/3 muškog stanovništva je izgubljeno, nastala je teška socijalna i finansijska situacija. Tadašnji diktator Francisco Solano je mislio ovim ratom stvoriti svjetsku velesilu. I sam je izgubio život u džungli. 1932. Paragvaj je ratovao protiv Bolivije, te je dobio gornju granicu. U unutrašnju situaciju često su se miješale SAD-e.

Rijeka Paragvaj dijeli zemlju na dva dijela: na sjeverozapadu je ravni i rijetko naseljeni Gran Chaco, dok je istok reljefno raznolikiji (na jugoistoku se nalazi najviši vrh, Cerro Pero, visok 842 m) i naseljeniji (u njemu živi 95% paragvajskog stanovništva).

2012. je Fernando Lugo impičmentom uklonjen sa mjesta predsjednika. Naslijedio ga je Federico Franco.

Paragvaj se administrativno dijeli na 17 departmana i Distrikt glavnog grada, što predstavlja prvi nivo administrativne podjele. Departmani se dalje dijele na distrikte kojih je ukupno 261.

Paragvaj ima tržišnu privredu s velikim sektorom sive ekonomije zbog tradicionalno nižih cijena nego u susjednom Brazilu i Argentini. Značajan je izvoz poljoprivrednih dobara te električne energije koja se proizvodi u golemoj hidroelektrani Itaipu, najvećoj na svijetu po instaliranoj snazi, koja se nalazi na rijeci Parani na granici s Brazilom, i također velikoj elektrani Yaciretá na granici s Argentinom.

• Guayakí

Commons ima datoteke na temu: Paragvaj

WikiAtlas ima mape na temu: Paragvaj

• Paragvaj Arhivirano 4. 11. 2015. na Wayback Machine na CIA World Factbook