Al-Salt
| Al-Salt السلط | |
|---|---|
| Saltus | |
U smjeru kazaljke na satu od lijevog vrha: panorama Al-Salta, Velika džamija Al-Salta, Crkva sv. Jurja, Latinska crkva, Dvorac Al-Salt, Arheološki muzej Al-Salt, cesta Al-Hammam i Mala džamija Al-Salt. | |
| Nadimak: Saltos (starogrčki) | |
| Država | |
| Guvernija | Al Balqā |
| Osnutak | 300. prije Krista |
| Vlast | |
| Površina | |
| • Ukupna | 79 km² |
| • Urbano područje | 48 km² |
| Visina | 820 m |
| Najveća visina | 1100 m |
| Najmanja visina | 790 m |
| Koordinate | 32°02′N 35°44′E / 32.033°N 35.733°E |
| Stanovništvo (2018.) | |
| • Entitet | 107,874[1] (1.479/km²) |
| Vremenska zona | +2 Istočno Europsko Vrijeme (UTC) |
| • Ljeto (DST) | +3 Arabijsko Standardno Vrijeme (UTC) |
| Pozivni broj | +(962)5 |
| UNESCO-ova svjetska baština | Al-Salt - Mjesto tolerancije i urbane gostoljubivosti |
| Godina uvrštenja | 2021. |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO |
| Stranica | www.salt.gov.jo/ar |
![]() | |
Al-Salt (arap.: السلط) ili As-Salt, poznat i samo kao Salt[2] je drevni grad u zapadnom središnjem Jordanu. Grad Aqaba glavni je grad provincije i guvernije Al Balqā. Smješten je na visoravni Balqa, na pregibu triju brda u blizini doline Jordana, na staroj glavnoj cesti koja vodi od Amana do Jeruzalema.
Kako nesegregirani razvoj grada Al-Salta u 19. st. odražava toleranciju između muslimana i kršćana koji su razvili tradicije gostoprimstva, urbano tkivo zaštićenih spomenika u gradu je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2021. god. pod nazivom „Al-Salt - Mjesto tolerancije i urbane gostoljubivosti”[3].
Nije poznato kada je grad prvi put naseljen, ali vjeruje se da ga je izgradila makedonska vojska za vrijeme vladavine Aleksandra Velikog. Grad je u bizantsko doba bio poznat kao Saltus (latinski za „šuma”) i bio je sjedište biskupije. U to vrijeme grad se smatrao glavnim naseljem na istočnoj obali rijeke Jordan i bio je važna trgovačka veza između istočne pustinje i zapada. Naselje su uništili Mongoli, a zatim je obnovljeno za vrijeme vladavine mamelučkog sultana Bajbarsa (1260. – 1277.).


Zasigurno ga je sravnio sa zemljom Ibrahim-paša Egipatski tijekom svojih bitaka protiv Osmanlija 1840. godine. Rimljani, Bizantinci i Mameluci pridonijeli su rastu grada, ali tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada su Osmanlije uspostavile regionalno upravno središte u Al-Saltu, i potaknule naseljavanje iz drugih dijelova svog carstva, Al-Salt je doživio svoje najprosperitetnije razdoblje. Tijekom posljednjih 60 godina osmanskog razdoblja, regija je prosperirala dolaskom i naseljavanjem trgovaca iz Nablusa, Sirije i Libanona koji su se obogatili u trgovini, bankarstvu i poljoprivredi. Taj prosperitet privukao je vješte obrtnike iz različitih dijelova regije koji su radili na preobrazbi skromnog seoskog naselja u uspješan grad s prepoznatljivim rasporedom i arhitekturom [3] Od studenog 1956. do siječnja 1957. izraelske snage su zavladale gradom, tijekom Sueske krize.
Čvrsto izgrađen na skupini od triju brežuljaka, Al-Salt ima nekoliko drugih zanimljivih mjesta, uključujući rimske grobnice na periferiji grada. Jedno od tri brda koja ga okružuju, Jabal al-Qal'a, mjesto je ruševne tvrđave Ayyubid iz 13. stoljeća, izgrađene na ruševinama rimske ili bizantske citadele, koju je izgradio Al-Mu'azzam Isa, Saladinov nećak, ubrzo nakon 1198. godine.
Arhitekturu Al-Salta karakteriziraju velike javne zgrade i obiteljske rezidencije izgrađene od lokalnog žutog vapnenca iz Osmanskog razdoblja. Urbana jezgra mjesta uključuje otprilike 650 značajnih povijesnih zgrada koje predstavljaju mješavinu europskog secesijskog i neokolonijalnog stila u kombinaciji s lokalnim tradicijama. Nesegregirani razvoj grada izražava toleranciju između muslimana i kršćana koji su razvili tradicije gostoprimstva, što se očituje u madafama (pansionima, poznatim kao dawaween) i sustavu socijalne skrbi poznatom kao Takaful Ijtimai'. Ovi opipljivi i nematerijalni aspekti nastali su spajanjem ruralnih tradicija i praksi građanskih trgovaca i obrtnika tijekom zlatnog doba razvoja As-Salta između 1860-ih i 1920-ih.[3]
Osmanske vile od žutog pješčenjaka obično imaju kupolaste krovove, unutarnja dvorišta i karakteristične visoke, lučne prozore. Možda najljepša je vila Abu Jaber, izgrađena između 1892. i 1906. godine, koja ima freske na stropovima koje su oslikali talijanski umjetnici i slovi za najbolji primjer trgovačke kuće iz 19. stoljeća u regiji.
- Panorama Al-Salta s Velikom džamijom u središtu
- Pravoslavna crkva sv. Juraja (al-Khader)
- Katolička Crkva sv. Marije
- Pogled na Al-Salt s razine ulice
- Grobnica proroka Šuaiba, blizu Al-Salta[4]
- ↑ Procijenjeni broj stanovnika Kraljevstva prema općinama i spolu, na kraju 2018. (PDF) (na arapskom), Uprava za istraživanje obitelji i stanovništva – Odjel za stanovništvo i socijalne statistike, 2018.
- ↑ Al-Salt Story. www.visitas-salt.com. Pristupljeno 26. lipnja 2025.
- 1 2 3 As-Salt - The Place of Tolerance and Urban Hospitality, UNESCO (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2025.
- ↑ Shrine of Prophet Shoaib (Jethro). www.visitas-salt.com. Pristupljeno 25. lipnja 2025.
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Al-Salt |
