Prijeđi na sadržaj

Al-Salt

Al-Salt
السلط
Saltus

U smjeru kazaljke na satu od lijevog vrha: panorama Al-Salta, Velika džamija Al-Salta, Crkva sv. Jurja, Latinska crkva, Dvorac Al-Salt, Arheološki muzej Al-Salt, cesta Al-Hammam i Mala džamija Al-Salt.
Nadimak: Saltos (starogrčki)
Država Jordan
GuvernijaAl Balqā
Osnutak300. prije Krista

Vlast

Površina
 • Ukupna79 km²
 • Urbano područje48 km²
Visina820 m
Najveća visina1100 m
Najmanja visina790 m
Koordinate32°02′N 35°44′E / 32.033°N 35.733°E / 32.033; 35.733

Stanovništvo (2018.)
 • Entitet107,874[1]
(1.479/km²)

Vremenska zona+2 Istočno Europsko Vrijeme (UTC)
 • Ljeto (DST)+3 Arabijsko Standardno Vrijeme (UTC)
Pozivni broj+(962)5
UNESCO-ova svjetska baštinaAl-Salt - Mjesto tolerancije i urbane gostoljubivosti
Godina uvrštenja2021.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO
Stranicawww.salt.gov.jo/ar
Zemljovid
Al-Saltالسلط na zemljovidu Jordana
Al-Saltالسلط
Al-Salt
السلط

Al-Salt (arap.: السلط) ili As-Salt, poznat i samo kao Salt[2] je drevni grad u zapadnom središnjem Jordanu. Grad Aqaba glavni je grad provincije i guvernije Al Balqā. Smješten je na visoravni Balqa, na pregibu triju brda u blizini doline Jordana, na staroj glavnoj cesti koja vodi od Amana do Jeruzalema.

Kako nesegregirani razvoj grada Al-Salta u 19. st. odražava toleranciju između muslimana i kršćana koji su razvili tradicije gostoprimstva, urbano tkivo zaštićenih spomenika u gradu je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2021. god. pod nazivom „Al-Salt - Mjesto tolerancije i urbane gostoljubivosti”[3].

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Dvorac Al-Salt iz 12. st.

Nije poznato kada je grad prvi put naseljen, ali vjeruje se da ga je izgradila makedonska vojska za vrijeme vladavine Aleksandra Velikog. Grad je u bizantsko doba bio poznat kao Saltus (latinski za „šuma”) i bio je sjedište biskupije. U to vrijeme grad se smatrao glavnim naseljem na istočnoj obali rijeke Jordan i bio je važna trgovačka veza između istočne pustinje i zapada. Naselje su uništili Mongoli, a zatim je obnovljeno za vrijeme vladavine mamelučkog sultana Bajbarsa (1260. – 1277.).

Al-Salt ispod utvrde 1945. god.
Osmanske stube koje vode pored kuća u Starom gradu.

Zasigurno ga je sravnio sa zemljom Ibrahim-paša Egipatski tijekom svojih bitaka protiv Osmanlija 1840. godine. Rimljani, Bizantinci i Mameluci pridonijeli su rastu grada, ali tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada su Osmanlije uspostavile regionalno upravno središte u Al-Saltu, i potaknule naseljavanje iz drugih dijelova svog carstva, Al-Salt je doživio svoje najprosperitetnije razdoblje. Tijekom posljednjih 60 godina osmanskog razdoblja, regija je prosperirala dolaskom i naseljavanjem trgovaca iz Nablusa, Sirije i Libanona koji su se obogatili u trgovini, bankarstvu i poljoprivredi. Taj prosperitet privukao je vješte obrtnike iz različitih dijelova regije koji su radili na preobrazbi skromnog seoskog naselja u uspješan grad s prepoznatljivim rasporedom i arhitekturom [3] Od studenog 1956. do siječnja 1957. izraelske snage su zavladale gradom, tijekom Sueske krize.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Čvrsto izgrađen na skupini od triju brežuljaka, Al-Salt ima nekoliko drugih zanimljivih mjesta, uključujući rimske grobnice na periferiji grada. Jedno od tri brda koja ga okružuju, Jabal al-Qal'a, mjesto je ruševne tvrđave Ayyubid iz 13. stoljeća, izgrađene na ruševinama rimske ili bizantske citadele, koju je izgradio Al-Mu'azzam Isa, Saladinov nećak, ubrzo nakon 1198. godine.

Arhitekturu Al-Salta karakteriziraju velike javne zgrade i obiteljske rezidencije izgrađene od lokalnog žutog vapnenca iz Osmanskog razdoblja. Urbana jezgra mjesta uključuje otprilike 650 značajnih povijesnih zgrada koje predstavljaju mješavinu europskog secesijskog i neokolonijalnog stila u kombinaciji s lokalnim tradicijama. Nesegregirani razvoj grada izražava toleranciju između muslimana i kršćana koji su razvili tradicije gostoprimstva, što se očituje u madafama (pansionima, poznatim kao dawaween) i sustavu socijalne skrbi poznatom kao Takaful Ijtimai'. Ovi opipljivi i nematerijalni aspekti nastali su spajanjem ruralnih tradicija i praksi građanskih trgovaca i obrtnika tijekom zlatnog doba razvoja As-Salta između 1860-ih i 1920-ih.[3]

Osmanske vile od žutog pješčenjaka obično imaju kupolaste krovove, unutarnja dvorišta i karakteristične visoke, lučne prozore. Možda najljepša je vila Abu Jaber, izgrađena između 1892. i 1906. godine, koja ima freske na stropovima koje su oslikali talijanski umjetnici i slovi za najbolji primjer trgovačke kuće iz 19. stoljeća u regiji.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Procijenjeni broj stanovnika Kraljevstva prema općinama i spolu, na kraju 2018. (PDF) (na arapskom), Uprava za istraživanje obitelji i stanovništva – Odjel za stanovništvo i socijalne statistike, 2018.
  2. ↑ Al-Salt Story. www.visitas-salt.com. Pristupljeno 26. lipnja 2025.
  3. 1 2 3 As-Salt - The Place of Tolerance and Urban Hospitality, UNESCO (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2025.
  4. ↑ Shrine of Prophet Shoaib (Jethro). www.visitas-salt.com. Pristupljeno 25. lipnja 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Al-Salt