Casper Ruud

Casper Ruud
Casper Ruud na US Openu 2023.
Država	Norveška
Rođenje	1998-12-22 22. prosinca 1998. (27 god.) Oslo, Norveška
Visina	183 cm
Igra	desnom rukom, dvoručni bekend
Karijera	od 2015.
Pojedinačno
Osvojeni turniri	14
Najbolji plasman	2. (12. rujna 2022.)
Grand Slam
Australian Open	osmina finala (2021., 2026.)
Roland Garros	finale (2022., 2023.)
Wimbledon	2. kolo (2022., 2023.)
US Open	finale (2022.)
Parovi
Osvojeni turniri	0
Najbolji plasman	133. (12. srpnja 2021.)
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF

Casper Ruud (Oslo, 22. prosinca 1998.) norveški je profesionalni tenisač. Prvi je norveški tenisač koji je osvojio naslov na ATP Touru i turniru iz serije Masters 1000 te nastupio u finalu Grand Slama. Najbolji plasman na ATP-ovoj ljestvici ostvario je u rujnu 2022., kada je zauzeo drugo mjesto.^[1]

Sin je bivšega profesionalnog tenisača Christiana Ruuda. Tenis je počeo igrati s četiri godine u klubu u Snarøyi. Godine 2016. bio je prvi junior svijeta, a iste je godine, kao sedamnaestogodišnjak, osvojio prvi Challenger u Sevilli. U veljači 2017. stigao je do polufinala ATP turnira u Rio de Janeiru.^[1]

Od 2018. trenira u akademiji Rafaela Nadala na Mallorci. Na Roland Garrosu 2019. stigao je do trećeg kola, u kojem ga je pobijedio Roger Federer. Prvi ATP naslov osvojio je u Buenos Airesu 2020., čime je postao prvi norveški pobjednik turnira na toj razini.^[1]

Godine 2021. osvojio je pet ATP turnira, u Ženevi, Båstadu, Gstaadu, Kitzbühelu i San Diegu. Prvi put kvalificirao se za završni turnir sezone ATP Finals i stigao do polufinala.^[1]

Godina 2022. donijela mu je tri velika finala. Na Roland Garrosu izgubio je od Nadala, a na US Openu od Carlosa Alcaraza. Nakon njujorškog finala popeo se na drugo mjesto svjetske ljestvice, što je najbolji plasman nekog norveškog tenisača. Na završnom turniru ATP Finals izgubio je finale od Novaka Đokovića. Sezonu je završio kao treći tenisač svijeta.^[1]

U travnju 2023. osvojio je turnir u Estorilu. Na Roland Garrosu drugu godinu zaredom stigao je do finala, u kojem ga je ovaj put pobijedio Đoković.^[1]

U polufinalu Monte Carla 2024. prvi je put pobijedio Đokovića, ali je u finalu izgubio od Stefanosa Tsitsipasa. Tjedan dana poslije pobijedio je Tsitsipasa u finalu Barcelone i osvojio prvi naslov iz serije ATP 500. Potom je osvojio Ženevu i treću godinu zaredom stigao do polufinala Roland Garrosa, gdje ga je zaustavio Alexander Zverev. Na kraju sezone ponovno je igrao polufinale ATP Finalsa.^[1]

U svibnju 2025. osvojio je prvi naslov iz serije Masters 1000, u Madridu. U finalu je pobijedio Jacka Drapera rezultatom 7:5, 3:6, 6:4. Postao je prvi norveški pobjednik turnira te kategorije.^[2] U listopadu je osvojio turnir u Stockholmu, pobijedivši Uga Humberta u finalu. Bio mu je to četrnaesti ATP naslov.^[3]