Cryptocarya
| Cryptocarya | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Laurales |
| Porodica: | Lauraceae |
| Tribus: | Cryptocaryeae |
| Rod: | Cryptocarya R.Br. |
| Baze podataka | |
Cryptocarya, biljni rod iz porodice lovorovki. Izvorno područje rasprostranjenosti ovog roda su tropi i suptropi.[1].
Ime Cryptocarya dolazi od grčkog kryptos = skriven i karyon = orah, jezgra, koštica. Znači otprilike: “skriveni oraščić”. Odnosi se na oraščić zatvoren u prošireni hipantij.
Cryptocarya su jednodomna stabla. Listovi su naizmjenični, a donja strana lista uglavnom nema papile.[2]
Cvat je metlica ili tirsoidan cvat, dakle razgranat, s mnogo sitnih cvjetova.[2]
Cvjetovi su dvospolni. Hipantij je urceolast, znači poput malog vrčića, ali ovdje je važna stvar: stisnut je ispod tepala. Kod mnogih srodnih rodova je naglašavao da hipantij nije stisnut — u ovom rodu jest. Tepala ima 6, obično su raširena, međusobno jednaka, a unutarnja strana im je bez papila. Andrecej ima 9 plodnih prašnika. Antere su dvolokularne, a niti su tanje od antera.[2]
Raspored prašnika:
- Prva i druga serija imaju po 3 prašnika; antere su okrenute prema unutra.
- Treća serija ima 3 prašnika; pri bazi niti ima par reduciranih, nesraslih žlijezda. Te žlijezde mogu biti i raspoređene između prve, druge i treće serije prašnika. Antere treće serije okrenute su prema van.
- Četvrta serija je staminodijalna i prisutna je s 3 sterilna prašnika. Oni mogu biti srcoliko-jajasti, streličasti ili čak listoliki.[2]
Plod je najzanimljiviji dio i tu rod opravdava ime. Plod se sastoji od kuglastog oraščića, s odebljalim, čvrstim perikarpom. Površina može biti glatka ili izbrazdana. Ali taj oraščić nije slobodan: potpuno ga obavija narasli, mesnati hipantij. Taj hipantij može biti gladak ili žljebast.[2]
Dakle, pravi plod je kao sakriven unutra, u mesnatom omotaču. Na vrhu ploda je umbonatni vršak, kao mali pupak ili izbočina. Rub hipantija i prašnici često ostaju vidljivi na vrhu, barem kod nezrelih plodova. Kod ovog roda je oraščić zatvoren u prošireni hipantij.[2]
Rod je velik, oko 350 vrsta. Glavno središte raznolikosti je u Maleziji / malezijskom području.
U neotropima je rod puno skromniji: navodi se sedam vrsta, ograničenih na Južnu Ameriku — Brazil, Francusku Gijanu i Čile. U Brazilu se priznaje deset vrsta: jedna u Amazoniji, osobito u Pará, a ostale u jugoistočnom Brazilu.
U državi Rio de Janeiro priznaje se osam vrsta: C. aschersoniana, C. granulata, C. jacarepaguensis, C. micrantha, C. minima, C. moschata, C. nigropunctata, C. saligna. [2]
Heterotipski:
- Agathophyllum Juss. in Gen. Pl.: 431 (1789)
- Caryodaphne Blume ex Nees in Syst. Laur.: 22 (1836)
- Dahlgrenodendron J.J.M.van der Merwe & A.E.van Wyk in S. African J. Bot. 54: 80 (1988)
- Evodia Gaertn. in Fruct. Sem. Pl. 2: 100 (1790), nom. illeg. homonym. post.
- Icosandra Phil. in Linnaea 29: 39 (1858)
- Kerrdora Gagnep. in Notul. Syst. (Paris) 14: 31 (1950)
- Massoia Becc. in L.M.d' Albertis, New Guinea 2: 398 (1880)
- Pseudocryptocarya Teschner in Bot. Jahrb. Syst. 58: 411 (1923)
- Ravensara Sonn. in Voy. Indes Orient., ed. 2, 3: 248 (1782)
- Salgada Blanco in Fl. Filip., ed. 2.: 221 (1845)