Kikongo
| Kikongo | |
|---|---|
| kikóóngó | |
| Države | Angola, Demokratska Republika Kongo, Republika Kongo, Gabon |
| Regije | Zapadna i Srednja Afrika |
| Govornici | oko 7.000.000[1] |
| Razredba | Nigersko-kongoanski jezici |
| Pismo | latinica |
| Službeni status | |
| Služben | Angola |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | kg |
| ISO 639-2 | kg |
| Glottolog | yomb1244 |
 | |
Karta rasprostranjenosti Kikonga i Kituba jezika | |
Kikongo ili Kongo je bantuski jezik kojim se ponajviše služe pripadnici naroda Bakongo u Angoli (sjever zemlje i enklava Kabinda), u Demokratskoj Republici Kongo (provincije Kongo Central i Kinshasa), u Republici Kongo (jugozapad do Brazzavilla) i po južnom Gabonu.
Kikongo je makrojezik nastao u Angoli. Pripada nigersko-kongoanskoj jezičnoj porodici. Poučava se kao nastavni predmet u obrazovanju.[2]
Srodan je svahiliju, ima brojne dijalekte koji često međusobno nisu razumljivi. Postoji više od sedam milijuna izvornih govornika kikonga, uz dodatnih sedam milijuna kojima je on drugi jezik.[1]
Kikongo je bio jedan od prvih afričkih jezika koji su proučavali i dokumentirali Europljani. Prvi je to napravio Talijan Filippo Pigafetta 1591., u opisu Konga, u kom je dodao i nekoliko iz riječi iz kikonga. Njegov rad se temeljio na izvještajima ranijih portugalskih moreplovaca.[1]
Nakon njega je 1650. Giacinto Brusciotto (također Talijan), napisao rječnik kikongo jezika, u kojem su je navodno bila i objašnjenja na portugalskom, latinskom i talijanskom, no on nije sačuvan. Nakon tog je 1652. izdan rječnik kikonga od 7000 riječi, a 1659. Brusciotto je napisao prvu gramatičku analizu kikonga, koja se i danas smatra dobrom zbog točnog razumijevanja nominalnog i verbalnog sustava kikonga.[1]
