Prijeđi na sadržaj

Modžtaba Hamenei

Izvor: Wikipedija
Modžtaba Hamenei
3. vrhovni vođa
Islamske Republike Iran
8. ožujka 2026. –
PredsjednikMasud Pezeškian
PrethodnikAli Hamenei

Modžtaba Hoseini Hamenei (perzijski: سید مجتبی حسینی خامنه‌ای; Mašhad, 8. rujna 1969.) iranski je šijitski klerik. Trenutni je vrhovni vođa Irana. Drugi je sin Ali Hameneija, prethodnog vrhovnog vođe Irana. U okviru očeva ureda godinama je obnašao utjecajnu ulogu, a razvio je i čvrste veze s iranskim sigurnosnim aparatom.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Školovanje je završio u Teheranu, u islamskoj školi Alavi (perz. موسسه فرهنگی علوی). S navršenih 18 godina sudjelovao je u Prvom zaljevskom ratu protiv Iraka.[2]

Djelovanje u pozadini vlasti

[uredi | uredi kôd]

Desetljećima je Hamenei rijetko istupao u javnosti, preferirajući ulogu aktera koji djeluje iza kulisa iranske politike.[1] Predavao je na vjerskoj školi u Komu, jednom od središnjih čvorišta šijitske učenosti. Ipak, unutar vjerskih krugova njegov je rang u klerikalnoj hijerarhiji redovito osporavan kao nedovoljno visok za obnašanje najviših religiozno-političkih funkcija.

Politički utjecaj ostvarivao je ponajprije izgradnjom mreža unutar vladajućih struktura.[3] Posebno su isticane njegove bliske veze s dijelovima Islamske revolucionarne garde te s Hoseinom Taebom, koji je kasnije zauzimao rukovodeće položaje u organizaciji Basisj i njezinim obavještajnim službama.

Uloga u predsjedničkim izborima 2005. i 2009.

[uredi | uredi kôd]

Pripisivana mu je uloga u političkom usponu Mahmuda Ahmadinedžada, osobito u kontekstu predsjedničkih izbora 2005.[1] Nakon spornih Ahmadinedžadovih reizbora 2009., diljem Irana izbili su masovni prosvjedi. U tom je trenutku Hamenejī preuzeo neposredni nadzor nad postrojbama milicije Basisj te nad Ministarstvom obavještajnih poslova (VEVAK), koji su bili izravno uključeni u gušenje prosvjednog pokreta.[4] Već u srpnju iste godine u medijima se izvještavalo da je osobno koordinirao djelovanje basisjkih uličnih milicija pri suzbijanju Zelene revolucije, što je izazvalo nezadovoljstvo i u konzervativnim krugovima.[5] Upravo u tom razdoblju prosvjednici su u skandiranim parolama izravno zazivali njegovu smrt kako ne bi naslijedio položaj vrhovnog vođe.

Pitanje nasljedstva

[uredi | uredi kôd]

Rasprave o nasljedstvu ponovno su se rasplamsale nakon pogibije predsjednika Ebrahima Raisija u zrakoplovnoj nesreći 19. svibnja 2024.[1] Raisi je do tada i sam bio uvršten u krug potencijalnih nasljednika. Istodobno je istaknuto da bi dinastijsko nasljeđivanje vlasti bilo u suprotnosti s temeljnim načelima Islamske Republike, koja je nakon 1979. izričito zamišljena kao sustav koji ne počiva na nasljednom principu.

Iz opozicijskih su krugova 2022., za vrijeme prosvjeda, glasno zahtijevali da se odbace spekulacije o Modžtabinom mogućem preuzimanju vlasti. Iz okruženja Skupštine stručnjaka istodobno su kružile informacije da je sam Ali Hamenei izričito odbacio svog sina kao kandidata za to mjesto. Kao alternativa za prijelazno razdoblje spominjalo se i osnivanje kolektivnog rukovodećeg tijela. Postupak odabira novog vrhovnog vođe u cjelini je karakteriziran kao netransparentan i teško predvidiv.

Uz političke atribute, u javnosti su cirkulirale i spekulacije o opsežnim ekonomskim interesima i imovini Hameneija, koja je dovodena u vezu s međunarodnim sankcijama.[5]

Rat u Iranu 2026.

[uredi | uredi kôd]

Na početku Rata u Iranu 2026., Modžtabin otac Ali Hamenei, njegova majka i supruga su ubijeni u američko-izraelskim napadima.[6] Modžtaba je nakon smrti svog oca imenovan novim vrhovnim vođom Irana.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 Erika Solomon. 20. svibnja 2024. After Raisi's Death, Speculation Over Succession Turns to Ayatollah's Son. The New York Times
  2. ↑ Masoud Kazemzadeh. 2020. Iran's Foreign Policy: Elite Factionalism, Ideology, the Nuclear Weapons Program, and the United States. Routledge. str. 21. ISBN 978-1-000-06982-2
  3. ↑ Clifton W. Sherrill. 2018. Losing Legitimacy: The End of Khomeini's Charismatic Shadow and Regional Security. Rowman & Littlefield. str. 27. ISBN 978-1-4985-6415-1
  4. ↑ Axis of Abuse: U.S. Human Rights Policy Toward Iran and Syria. U.S. Government Printing Office. 2011. str. 22. ISBN 978-0-16-089767-2
  5. 1 2 Julian Borger. 8. srpnja 2009. Khamenei's son takes control of Iran's anti-protest militia. The Guardian
  6. ↑ Raphael Geiger. 4. ožujka 2026. Chamenei ist tot, jetzt übernimmt sein Sohn. Süddeutsche Zeitung
Prethodi:Vrhovni vođa
Islamske Republike Iran

2026. – danas
Slijedi:
Ali Hamenei'