Prijeđi na sadržaj

Simargl

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir »božanstvo«.
(Primjeri uporabe predloška)
Prikaz Simargla po uzoru na navodne prikaze iranskog boga Simurga, narukavna oznaka 71. jegerske brigade ukrajinske vojske

Semargl (Семарьгл),[1][2] Simargl (Симарьгл)[2][3] ili Sjemargl (Сѣмарьгл),[2][4] ovisno o rukopisu,[2] ime je jednog istočnoslavenskog boga ili ime nastalo spajanjem imena dvaju bogova Sem (Сем)[5] ili Sim (Сим)[5] i Regl (Регл)[5][6] ili Rgl (Рьгл)[5][7] u jedno.

Imena se javljaju u djelima koja spominju panteon Vladimira I., gdje je riječ o jednom bogu, i u tekstu Slovo nekojega kristoljupca i revnitelja za pravu vjeru, gdje se spominju dva boga umjesto jednog.

U suvremeno je doba prikazivan kao krilati pas[8] zbog teorije da se radi o kulturnom uvozu iranskog boga Simurga, koja je nastala 1933. godine.[9]

Povijesni izvori

[uredi | uredi kôd]

Kijevski ljetopis navodi da je 980. godine Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.[10][11] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.[10]

U Slovu nekojega kristoljupca i revnitelja za pravu vjeru, Sim i Rgl spominju se pak na dvjema mjestima kao božanstva kojima se pogani narod moli. Na samom početku teksta predstavljeni su kao jedno od božanstava kojima se klanjaju dvovjerni – pokršteni ljudi koji su zadržali vjeru u poganske bogove.[12]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Belaj 2007., str. 42.
  2. 1 2 3 4 Vasiljev 2017., str. 189.
  3. ↑ Belaj 2007., str. 70.
  4. ↑ Katičić 2011., str. 200.
  5. 1 2 3 4 Vasiljev 2017., str. 196.
  6. ↑ Katičić 2011., str. 203.
  7. ↑ Katičić 2011., str. 202.
  8. ↑ Two Ukrainian air assault brigades get new insignias. Ukrainska Pravda. 24. rujna 2023. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  9. ↑ Trever 1933, str. 293–329.
  10. 1 2 Bajuk 2018., str. 29.
  11. ↑ Katičić 2011., str. 200.:
    »I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena, glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.«
  12. ↑ Alvarez-Pedroza 2021., str. 382, 384.

Literatura

[uredi | uredi kôd]