Prijeđi na sadržaj

1746.

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o godini 1746.
Milenijum: 2. milenijum
Vjekovi: 17. vijek – 18. vijek – 19. vijek
Decenija: 1710-e  1720-e  1730-e  – 1740-e –  1750-e  1760-e  1770-e
Godine: 1743 1744 1745 – 1746 – 1747 1748 1749
Bitka kod Cullodena.
1746.. po kalendarima
Gregorijanski 1746.. (MDCCXLVI)
Ab urbe condita 2499.
Islamski 1158–1159.
Iranski 1124–1125.
Hebrejski 5506–5507.
Bizantski 7254–7255.
Koptski 1462–1463.
Hindu kalendari
• Vikram Samvat 1801–1802.
• Shaka Samvat 1668–1669.
• Kali Yuga 4847–4848.
Kineski
• Kontinualno 4382–4383.
• 60 godina Yang Vatra Tigar
(od kineske Ng.)
Holocenski kalendar 11746.
p • r • u
Podrobnije: Kalendarska era

Godina 1746 (MDCCXLVI) bila je redovna godina koja počinje u subotu po gregorijanskom kalendaru odn. redovna godina koja počinje u srijedu po julijanskom kalendaru.

Događaji

[uredi | uredi kod]

Januar/Siječanj – Mart/Ožujak

[uredi | uredi kod]
  • 8. 1. - Jakobitski ustanak: pretendent Charles Edward Stuart lako zauzima varoš Stirling ali neuspješno opsjeda zamak.
  • januar - Pieter van Musschenbroek iz Leidena javlja da je otkrio spravu za skladištenje elektriciteta, prvu vrstu kondenzatora, nazvanu Leidenska tegla (Ewald Georg von Kleist je jesenas nezavisno otkrio istu stvar).
  • 17. 1. - Bitka kod Falkirk Muira: Jakobiti poražavaju britanske snage koje su išle deblokirati Stirling, ali u konfuziji ne koriste uspjeh. Britanski komandant gen. Hawley je prije kraja mjeseca zamijenjen vojvodom od Cumberlanda.
  • 11. 2. - Britanski premijer Henry Pelham, kao i njegov brat Thomas, daju ostavke zahtevajući da u vladu uđe i William Pitt Stariji - to se ubrzo i događa, s obzirom da kralj George II ne može naći drugo rešenje.
  • 17. 2. - Rat za austrijsko naslijeđe (RzAN): Francuzi obustavljaju opsadu Alessandrije, kao znak dobre volje tokom pregovora sa sardinskim kraljem Karlom Emanuelom - ovaj međutim čeka austrijsku koncentraciju u Italiji, omogućenu prošlogodišnjim mirom sa Pruskom, pa da nastavi rat.
  • 22. 2. - RzAN: opsada Brisela se završava nakon tri sedmice, Austrijanci se predaju Francuzima maršala Maurica de Saxa.
  • 5. 3. - Karlo Emanuel Sardinski nastavlja italijanski teatar Rata za austrijsko nasleđe: napada Asti, čiji se francuski garnizon od 5.000 ljudi predaje tri dana kasnije.
  • 10. 3. - U Lahoreu počinje Chhota Ghallughara, "mali masakr", ubijanje Sika - smatra se da ih je do juna stradalo 7.000. Naređeno je uništavanje svetilišta i svetih zapisa.

April/Travanj – Jun/Lipanj

[uredi | uredi kod]
"Bitka kod Piacenze"

Jul/Srpanj – Septembar/Rujan

[uredi | uredi kod]
  • 6. 7. - Prvi karnatički rat, indijski teatar Rata za austrijsko nasljedstvo, između Britanaca i Francuza. Pomorska bitka kod Negapatama je taktički bez pobednika, ali Francuzi dolaze u stratešku prednost.
  • 9. 7. - Umire španjolski kralj Filip V, nakon 45 godina na prijestolju - dolazi njegov sin Ferdinand VI, zvani Učeni ili Pravedni (do 1759).
  • 9. 7. - Petar Jagodić Kuridža je pušten iz mletačkog zatvora, nakon odsluženih 40 godina kazne.
  • jul - Pariski sud je naredio spaljivanje "Filozofskih misli", prvog originalnog Didroovog dela, koje je anonimno objavio.
  • 1. 8. - U znak odmazde zbog potpore koju su stanovnici škotskog Visočja dali jakobitskim pobunjenicima, u Škotskoj je na snazi Zakon o proskripciji, čiji je dio Zakon o odjeći, kojim je zabranjeno nošenje kilta (zabrana će biti ukinuta 1782).
  • 5. 8. - Gospodar Vlaške Konstantin Mavrokordat, prinuđen problemom odbeglih kmetova, donosi ukaz kojim omogućuje njihov otkup, vlasništvo nad okućnicom i prodaju proizvoda u zamenu za određeni broj dana rada.
  • 6. 8. - Umro je Kristijan VI, kralj Danske i Norveške, nasleđuje ga Frederik V (do 1766). Zavisi od savetnika, naročito A. G. Moltkea.
  • 10. 8. - RzAN: Bitka kod Rottofredda: franko-španske snage odolevaju austrijskim napadima blizu Piacenze ali se moraju povući prema Đenovi.
  • avgust - Počinje Kongres u Bredi, mirovni pregovori Rata za austrijsko nasleđe, razvlače se do 1748.
  • 16. 8. - Vojvoda Guastalle Giuseppe Maria Gonzaga umire bez naslednika - zemlju prvo uzima Austrija, a od 1748. je deo špansko-burbonske Parme.
  • 18. 8. - U Londonu su, osuđeni za izdaju, posečeni škotski plemići: erl od Kilmarnocka i lord Balmerino (lord Lovat je pogubljen sledećeg aprila).
Preobraženjska crkva u Sentandreji (1970)

Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac

[uredi | uredi kod]
  • 2. 10. - Francuska flota je zahvaćena olujom kod Madrasa, tonu brodovi Duc d'Orléans, Phénix i Lys sa 1.100 članova posade.
  • 11. 10. - RzAN: Bitka kod Rocouxa, blizu Liježa u Belgiji, još jedna je francuska pobeda u Flandriji, ali odlučujuća pobeda je izmakla u ovoj sezoni.
  • 22. 10. - Univerzitet Princeton osnovan kao Univerzitet New Jerseya.
  • 24. 10. - Bitka na Adyaru: Francuzi su odbili skoro deset puta veću armiju arkotskog nawaba Anwaruddin Khana od Madrasa.
  • 28. 10. - Katastrofalni potres pogađa Peru, pri čemu su razoreni Lima i Callao.
  • 5. 11. - Tokom turneje po Evropi, nosoroga Claru je u Beču video i carski par Franjo i Marija Terezija.
Statua Ballile u Đenovi
  • krajem g. - Šejh Mehmed Užičanin je okupio oko sebe ljude - dogodine izbija buna u užičkom kraju.[2]
  • 5. 12. - RzAN: Austro-sardinska invazija Francuske, uz pomoć britanske flote: Browneovi Austrijanci započinju opsadu Antibesa - traje do početka februara, bez uspeha.
  • 5. 12. - Dečak Giovan Battista Perasso, zvani Balilla, potakao Đenovljane na pobunu protiv austro-sardinskih okupatora, koji su proterani 11. decembra.
  • decembar - RzAN: Francuzi pokušavaju osvojiti britanski Fort st. David kod Cuddalorea u Indiji.
  • 19. 12. - Peraštanski gusar Krilo Cvjetković je uhapšen od Turaka kod Drača, dva dana kasnije je obešen. Udovica Garofalija i još tri žene su zatvorene kod skadarskog paše, Peraštani ih otimaju sledećeg maja.[3]
  • 21. 12. (stari ili novi kal.?) - Marija Terezija donela odluku "da mitropolit nije glava naroda nego crkve, te tužbe, koje se tiču naroda, neka se ne šilju preko njega."[4]

Kroz godinu

[uredi | uredi kod]
  • Mjere apsolutne države utječu i na rimokatoličku crkvu u Habsburškoj monarhiji: strože se zabranjuje objavljivanje papinskih odluka bez državnih odobrenja (placetum regium), cenzura prelazi u ruke državnih nadleštava, ponovo ograničene kompetencije crkvenih sudova, uz papino odobrenje ukinuto nekoliko praznika.[5]
  • Vojna granica:
    • Hildburgshausen formirao regimente u Karlovačkom generalatu, uzbuđeni narod i neki viši oficiri pokreću brinjsko-ličku bunu.[6] Regimente su u cijeloj Vojnoj krajini: lička, otočka, ogulinska, slunjska, dvije banske (petrinjska i glinska), križevačka, đurđevačka, gradiška, brodska i petrovaradinska; dijele se na bataljune, kumpanije i općine, časnici vode sve poslove, službeni jezik je njemački.[7]
    • 1746-54 - Reorganizacija vojnih krajina po regimentama; od svih ostalih zemalja Habsburške monarhije traži se 108.000 vojnika a samo od krajina 45.000.[8]
    • Posao formiranja slavonsko-srijemskih regimenti povjeren je feldmaršallajtnantu baronu Engelshofenu (od 1747).[9] U Posavskoj granici obrazovane tri pešačke regimente, Gradiška, Brodska i Petrovaradinska i dve konjičke tj. husarske.[10]
    • 1746-47 - Od krajišnika rasformirane Pomoriške krajine (manji, filijalni, šančevi Jenopolje, Vilagoš, Ohaba, Iratoš, Simanda i Arad[11]) osniva se zemaljska pokrajinska milicija.[12] Raspuštaju se "nacionalne" milicije po ugarskim gradovima (Ostrogon, Đur, Komoran, Siget, Solnok, Veliki Varadin), dobrim delom sastavljene od Srba.[10]
    • Vladislav Fejervari je postaje poslednji šajkaški vojvoda.[13]
    • Otočac, Ogulin, Đurđevac sjedišta su pukovnija. Pakrac je stavljen pod upravu Dvorske komore nakon zarobljavanja baruna Trenka. Karlobag, ranije pod vlašću Kraljevske komore u Beču, dolazi pod Kraljevsku vrhovnu komercijalnu intendencu iz Trsta.
  • Novi Sad je darovao dvoru 8.000 forinti, dobiće diplomu sa povlasticama 1748.[14]
  • Nakon Jahja-paše Hatibzadea, beogradski muhafiz je Sejid Mehmed-paša Silahdar (1747-48). Jahja-paša je ostao dužan sultanskoj blagajni 17.500 groša, premešten je u Rumeliju, usput mu je naloženo da uguši janičarsku pobunu u Nišu - ali udružio se sa arbanaskim pašama i begovima i krenuo u pohod na grad, s pljačkanjem okolnih sela.[15]
  • Izgađena je Preobraženjska crkva u Sentandreji.
  • Pećki patrijarh Janićije dao ostavku, orobio je riznicu, ostavivši samo mošti, i s "velikim blagom" otišao u Carigrad[16] - patrijaršija je teret zbog prezaduženosti[17] (biće vaseljenski patrijarh 1761-63). Na pećki tron će 1747-52. doći Atanasije II Gavrilović.
  • Ima težih sukoba između Crnogoraca i Albanaca u Kotoru, kao i sledeće godine.[18] Mlečani su preselili 26 Albanaca u Risan i Herceg Novi.[19]
  • 1746/47 - U hidžretskoj godini 1159, Mula Mustafa Bašeskija bilježi prve događaje.[20]
  • Marija Terezija je prodala jezuitima palatu Neue Favorite za obrazovne potrebe - nastaje Theresianum, škola za državnu službu.
  • Višeslavova krstionica premještena iz Nina u Veneciju (vraćena 1942. u Hrvatsku).
  • Senjski izaslanik Mateša Antun Kuhačević uhićen je u Beču, pod optužbom za učešće u brinjskoj pobunu - zatočen je skoro do smrti 1772.
  • Zbor za širenje vjere ukida Ilirski kolegij u Fermu, pitomci su premješteni u sjemenište u Rimu.
  • Pacifik Bizza je imenovan splitskim nadbiskupom (do 1756).
  • Nauka i tehnika:
    • Grofica Eva Ekeblad je otkrila metod dobijanja alkohola i brašna od krompira, čime je ušteđeno žito za druge potrebe i smanjena mogućnost gladi.
    • John Roebuck uveo proces olovnih komora za industrijsku proizvodnju sumporne kiseline.
    • Andreas Sigismund Marggraf je izolovao cink, uz detaljniji opis od prethodnika, što vodi komercijalnom procesu.
    • Traktat Charlesa Batteuxa Les beaux arts réduits à un même principe uvodi koncept "lepih umetnosti".

Rođenja

[uredi | uredi kod]

Smrti

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: :Kategorija:Umrli 1746.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Pavić, M. Симеон Пишчевић: Руски генерал и српски писац. rastko.rs
  2. ↑ Istorija s. n. IV-1, 310
  3. ↑ Milošević. Pogibija gusara Krila Cvjetkovića... Arhivirano 2022-08-16 na Wayback Machine-u. hrcak.srce.hr
  4. ↑ Ćorović, V. Istorija srpskog naroda - Austriski porazi. rastko.rs
  5. ↑ Historija n. J. II, 875
  6. ↑ Historija n. J. II, 1052
  7. ↑ Šišić, Povijest Hrvata 1526-1918, 343
  8. ↑ Historija n. J. II, 871
  9. ↑ Historija n. J. II, 1046
  10. 1 2 Istorija s. n. IV-1, 197
  11. ↑ Istorija s. n. IV-1, 198
  12. ↑ Historija n. J. II, 1158
  13. ↑ Cerović, Lj. Srbi u Slovačkoj. rastko.rs
  14. ↑ Historija n. J. II, 1159
  15. ↑ Istorija s. n. IV-1, 308-9
  16. ↑ Istorija s. n. IV-1, 542
  17. ↑ Historija n. J. II, 1355
  18. ↑ Istorija s. n. IV-1, 499
  19. ↑ Radojičić, D. Veze stanovništva Boke Kotorske i Albanije u XVIII vijeku na osnovu podataka iz arhiva Herceg Novog. rastko.rs
  20. ↑ Bašeskija, Mula-Mustafa Godina 1159 - 1170 Arhivirano 2022-09-22 na Wayback Machine-u. eteia.home.xs4all.nl/kitabhana
Literatura
  • Historija naroda Jugoslavije II, Školska knjiga Zagreb, 1959
  • Istorija srpskog naroda, Četvrta knjiga, prvi tom, Srbi u XVIII veku, SKZ Beograd 1986 (IV-1)

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]