Dobrinja

Dobrinja
	Ulaz u gradsku četvrt Dobrinja
Grad	Sarajevo / Istočno Sarajevo
Stanovništvo	oko 50.000

Dobrinja je urbano gradsko naselje u jugozapadnom dijelu Sarajeva. Administrativno najvećim dijelom pripada općini Novi Grad u Federaciji BiH, dok manji dio (dijelovi Dobrinje I i IV) pripada općinama Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo u Republici Srpskoj. Naselje predstavlja društveni centar sarajevske općine Novi Grad a istovremeno dio koji se nalazi u Republici Srpskoj predstavlja centar grada Istočno Sarajevo.

Naselje je dobilo ime po kratkoj rijeci Dobrinji koja protječe kroz njegov centralni dio.^[1] Prema procjenama, Dobrinja danas broji oko 50.000 stanovnika, što je čini jednim od najmnogoljudnijih naselja u Bosni i Hercegovini.

Geografija

Dobrinja se nalazi u sarajevskoj kotlini, smještena između brda Mojmilo na sjeveru, naselja Nedžarići na sjeveroistoku, Alipašino polje na istoku, Sarajevskog aerodroma na zapadu i Lukavice na jugoistoku. Kroz naselje protječe rječica Dobrinja ispod čak osam mostova.

Kvart je podijeljen na nekoliko faza ili mikro-stambenih cjelina:

Dobrinja I i Dobrinja IV - (podijeljene entitetskom linijom između FBiH i RS)
Dobrinja II
Dobrinja III
Dobrinja V

Na teritoriji Federacije BiH, naselje je organizirano u četiri mjesne zajednice: MZ Dobrinja A, MZ Dobrinja B, MZ Dobrinja C i MZ Dobrinja D, dok je na teritoriji Republike Srpske organizirano u jednu mjesnu zajendicu Dobrinja.

Historija

Nastanak i Olimpijada

Izgradnja Dobrinje započela je krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina. Prva faza izgradnje (Dobrinja I i II) završena je 1983. godine. Naselje je namjenski izgrađeno kao olimpijsko naselje za smještaj sportista, trenera i stranih novinara tokom XIV Zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu 1984. godine. Nakon završetka Olimpijade, stanovi su dodijeljeni građanima Sarajeva, pretežno radnicima, čime Dobrinja brzo prerasta u moderno i funkcionalno gradsko naselje.

Ratni period (1992–1995)

Tokom opsade Sarajeva (1992–1995), Dobrinja je zbog svog geografskog položaja pored aerodroma i kasarne u Lukavici bila potpuno odsječena od ostatka grada i izložena žestokim vojnim dejstvima. Zbog izolacije, stanovnici su unutar naselja organizirali specifične uslove za preživljavanje: formirana je Ratna bolnica Dobrinja, improvizirane su škole, kulturni centri i Dobrinjska gimnazija. Kroz rubne dijelove naselja prolazio je i Tunel spasa, koji je bio jedina veza opkoljenog grada sa vanjskim svijetom.

Poslijeratna arbitraža

Dejtonski mirovni sporazum povukao je Međuentitetsku liniju razgraničenja direktno kroz stambene zgrade i ulice Dobrinje. To je izazvalo brojne administrativne i pravne probleme za stanovnike čije su se spavaće sobe nalazile u jednom, a dnevni boravci u drugom entitetu. Godine 2001. donesena je posebna arbitražna odluka visokog predstavnika (tzv. "Irski sporazum") kojom je linija pomjerena i korigirana, tako da je većina prijeratnog urbanog naselja pripala Federaciji BiH, dok je dio prešao u sastav Istočnog Sarajeva (Republika Srpska).

Infrastruktura i obrazovanje

Dobrinja važi za planski izgrađeno naselje sa visokim stepenom samoodrživosti ("grad u gradu"). Posjeduje razvijenu mrežu pješačkih zona, parkova (uključujući Park prijateljstva) i sportskih igrališta. Od javnih sadržaja u naselju se nalaze:

Glavni gradski otvoreni bazen Dobrinja
Četiri osnovne škole (OŠ "Osman Nuri Hadžić", OŠ "Skender Kulenović" i OŠ "Ćamil Sijarić" u FBiH i OŠ "PP Njegoš" u RS)
Dvije srednje škole (Gimnazija Dobrinja i Peta gimnazija)
Vjerski objekti (Džamija Dobrinja 3B, Katolička crkva Sv. Franje Asiškog te Pravoslavna crkva Sv. Vasilija Ostroškog u centru Istočnog Sarajeva)

Centralni dijelovi i administrativna podjela

Dobrinja II predstavlja urbanu i društvenu jezgru Novog Grada jedne od četiri urbane općine grada Sarajevo, glavnog grada entiteta Federacije BiH i države BiH . Ovaj dio je projektovan kao centralna pješačka zona sa prepoznatljivim, dugim šetalištem Bulevar Branilaca Dobrinje (ranije AVNOJ-a), koje je središte društvenog, trgovačkog i kulturnog života općine i zapadnog dijela grada Sarajevo. Oko šetališta su planski raspoređeni brojni poslovni prostori, ugostiteljski objekti, apoteke i zanatske radnje, čineći Dobrinju II administrativnim i komercijalnim srcem naselja koje funkcioniše kao "grad u gradu".

S druge strane, Dobrinja I i Dobrinja IV predstavlja urbanu i društvenu jezgru grada Istočno Sarajevo, sa centralnim gradskim šetalištem dr Miodrag Lazić i pravoslavnim hramom sv. Vasilija Ostroškog, koji predstavlja glavni simbol grada. Specifične su po tome što predstavljaju kontaktne zone dva entiteta i dva zvanična grada – Sarajeva (Federacija BiH) i Istočnog Sarajeva (Republika Srpska).

Iako su urbanistički građene kao jedinstvene cjeline sa prepoznatljivom olimpijskom arhitekturom, međuentitetska linija ih je podijelila, pa tako dijelovi ovih kvartova danas čine centralni, urbani dio opštine Istočna Ilidža i grada Istočno Sarajevo gdje se grade moderni stambeni blokovi. Ovdje se nalaze ključne institucije Istočnog Sarajeva, a ulice i trgovi spajaju se sa stambenim blokovima koji administrativno pripadaju federalnom Sarajevu (poput Trga Ilidžanske brigade i Trga Vilijama Šekspira), čineći ovaj dio naselja jedinstvenim primjerom funkcionalnog suživota i svakodnevnog preplitanja dva grada.

Saobraćaj

Naselje je odlično povezano sa ostatkom grada. Dobrinja je početna stanica za brojne linije javnog gradskog prijevoza:

Trolejbuske linije: 103 (Dobrinja – Trg Austrije) i 107 (Dobrinja – Jezero)
Autobuske i minibuske gradske linije koje povezuju naselje sa centrom grada Sarajevo i Ilidžom.
Autobuske međugradske linije, jer je na Dobrinji smještena glavna gradska Autobuska stanica Istočno Sarajevo.
Uz Dobrinju se nalazi i Međunarodnog aerodroma Sarajevo tako da spona Sarajeva sa svjetskim destinacijama.

Povezano

Reference

↑ „Znate li kako su naselja u Sarajevu dobila imena?”. Radio Sarajevo. 05.02.2017. Pristupljeno 11.08.2024.

Sarajevska naselja

[1] „Znate li kako su naselja u Sarajevu dobila imena?”. Radio Sarajevo. 05.02.2017. Pristupljeno 11.08.2024.

[1]