Prijeđi na sadržaj

Elipsa

Izvor: Wikipedija
Za stilsku figuru, pogledajte Elipsa (književnost)
Vrste konusnih presjeka (kružnica, elipsa, parabola i hiperbola)

Elipsa (starogrč. ἔλλειψις, nedostatak) je u matematici kriva zatvorena linija u ravni, koja se može defniisati kao geometrijsko mesto tačaka čiji je zbir rastojanja od dve fiksirane tačke uvek jednak. Ove dve tačke se još nazivaju fokusima elipse, a tačka koja se nalazi tačno između njih je centar elipse.

Elipsa ima dva prečnika (poluprečnika) koji predstavljaju minimalno i maksimalno rastojanje njenih tačaka od njenog centra.

Ose elipse su prave koje sadrže njene prečnike. Prva prolazi kroz obe fokusne tačke, a druga prolazi kroz njen centar, i normalna je na prvu.

Ukoliko su fokusne tačke elipse jedna te ista tačka, radi se o specijalnom slučaju elipse, koji se naziva krug.

Analitička definicija

[uredi | uredi kod]

Analitički posmatrano, elipsa je kriva drugog reda:

f(x,y)=α11x2+2α12xy+α22y2+2α13x+2α23y+α33=0 (opšta jednačina krive drugog reda)

Koja zadovoljava sledeće uslove:


  1. Δ=|α11α12α13α12α22α23α13α23α33|≠0


  2. δ=|α11α12α12α22|>0

  3. Za realnu elipsu: T⋅Δ=(α11+α22)⋅Δ<0
    Za imaginarnu elipsu (prazan skup): T⋅Δ>0

Ukoliko su ose elipse paralelne sa osama dekartovog koordinatnog sistema, ova jednačina izgleda ovako:

α11x2+α22y2−α33=0

Što se može zapisati i kao

x2a2+y2b2=1

U ovoj jednačini su a i b u stvari veličine poluprečnika elipse.

Površina

[uredi | uredi kod]

Površina elipse je:

P=abπ

gde su a i b poluprečnici elipse, a pi matematička konstanta.

Ekscentricitet

[uredi | uredi kod]

Ekscentricitet je konstanta karakterisitična za svaku elipsu. Predstavlja minimalno rastojanje fokusne tačke elipse od elipse, duž ose. Izračunava se kao:

e=1−b2a2

gde su a i b dužine poluprečnika elipse. Ukoliko se sa c označi rastojanje između jedne fokusne tačke elipse od centra, e će biti:

e=ca

Obim elipse se može predstaviti na razne načine:

Beskonačni redovi:

O=2πa[1−(12)2e2−(1⋅32⋅4)2e43−(1⋅3⋅52⋅4⋅6)2e65−…]

Što je isto što i:

O=2πa∑n=0∞{−[∏m=1n(2m−12m)]2e2n2n−1}

Dobru aproksimaciju ove vrednosti je napravio Ramanudžan:

O≈π[3(a+b)−(3a+b)(a+3b)]

Koja se takođe može zapisati kao:

O≈πa[3(1+1−e2)−(3+1−e2)(1+31−e2)]

U specijalnom slučaju, kada je manja osa duplo manja od veće ose, važi:

O≈πa(9−35)/2