Prijeđi na sadržaj

Litotrof

Izvor: Wikipedija
Nitrosomonas eutropha, litotrofna bakterija koja oksidira amonijak

Litotrofi su raznolika grupa organizama koji koriste neorganski supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje redukcijskih ekvivalenata za upotrebu u biosintezi (npr. fiksacija ugljen dioksida) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja ATP-a) putem aerobne ili anaerobne respiracije.[1] Dok litotrofi u širem smislu uključuju fotolitotrofe poput biljaka, hemolitotrofi su isključivo mikroorganizmi; ni jedna poznata makrofauna ne posjeduje sposobnost upotrebe neorganskih spojeva kao izvora elektrona. Makrofauna i litotrofi mogu formirati simbiotske odnose, u kom slučaju se litotrofi nazivaju "prokariotskim simbiontima". Primjer za to su hemolitotrofne bakterije u divovskim cjevastim crvima ili plastidi, koji su organele unutar biljnih ćelija koje su se možda razvile iz fotolitotrofnih organizama sličnih cijanobakterijama. Hemolitotrofi pripadaju domenama Bacteria i Archaea. Termin "litotrofi" nastao je od grčkih riječi "lithos" (stijena) i "troph" (onaj koji jede), što znači "onaj koji jede stijene". Mnogi, ali ne svi litoautotrofi su ekstremofili.

Smatra se da je posljednji univerzalni zajednički predak života bio hemolitotrof.[2] Od litotrofa se razlikuje organotrof, organizam koji dobija redukcijske agense katabolizmom organskih spojeva.

Historija

[uredi | uredi kod]

Termin "litotrof" su predložili Lwoff i saradnici 1946. godine.[3]

Biohemija

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Primarne nutritivne grupe

Litotrofi konzumiraju reducirane neorganske spojeve (donore elektrona).

Hemolitotrofi

[uredi | uredi kod]

Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.[4]:155[5] Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su hemolitoautotrofi, sposobni za fiksiraju ugljen dioksid (CO2) putem Kalvinovog ciklusa, metaboličkog puta u kojem se CO2 pretvara u glukozu.[6] Ova skupina organizama uključuje oksidante sumpora, nitrificirajuće bakterije, oksidante željeza i oksidante vodika.

Stanište hemolitotrofa

[uredi | uredi kod]

Preživljavanje ovih bakterija zavisi od fizičko-hemijskih uvjeta njihovog okruženja. Iako su osjetljive na određene faktore kao što je kvalitet neorganskog supstrata, one mogu uspijevati u nekim od najnegostoljubivijih uvjeta na svijetu, kao što su temperature iznad 110 stepeni Celzijusa i pH vrijednost ispod 2.[7] Najvažniji uvjet za hemolitotrofni život je obilan izvor neorganskih spojeva,[8] koji obezbeđuju odgovarajućeg donora elektrona za fiksiranje CO2 i stvaranje energije koja je mikroorganizmu neophodna za preživljavanje. Pošto se hemosinteza može odvijati u odsustvu sunčeve svjetlosti, ovi organizmi se uglavnom nalaze oko hidrotermalnih izvora i drugih lokacija bogatih neorganskim supstratom.

Energija dobijena neorganskom oksidacijom varira u zavisnosti od supstrata i reakcije. Na primjer, oksidacija vodikovog sulfida do elementarnog sumpora sa ½O2 stvara daleko manje energije (50 kcal/mol ili 210 kJ/mol) nego oksidacija elementarnog sumpora do sulfata (150 kcal/mol ili 627 kJ/mol) sa 3/2 O2.[9] Većina litotrofa fiksira ugljen dioksid putem Calvinovog ciklusa, energetski skupog procesa.[6] Za neke niskoenergetske supstrate, kao što je fero željezo, ćelije moraju proći kroz velike količine neorganskog supstrata kako bi stvorile samo malu količinu energije. To čini njihov metabolički proces neefikasnim na mnogim mjestima i ometa njihov napredak.[10]

Pregled metaboličkog procesa

[uredi | uredi kod]

Postoji poprilično velika varijacija u vrstama neorganskih supstrata koje ovi mikroorganizmi mogu koristiti za stvaranje energije. Sumpor je jedan od mnogih neorganskih supstrata koji se mogu koristiti u različitim reduciranim oblicima, ovisno o specifičnom biohemijskom procesu koji litotrof koristi.[11] Najbolje istraženi hemolitotrofi su oni koji vrše aerobnu respiraciju, što znači da koriste kisik u svom metaboličkom procesu. Međutim, broj poznatih mikroorganizama koji koriste anaerobnu respiraciju raste. U srcu ovog metaboličkog procesa je sistem transporta elektrona koji je sličan onome kod hemoorganotrofa. Glavna razlika između ova dva mikroorganizma je u tome što hemolitotrofi direktno pružaju elektrone lancu transporta elektrona, dok hemoorganotrofi moraju stvarati vlastitu ćelijsku redukcionu moć oksidacijom reduciranih organskih spojeva. Hemolitotrofi to zaobilaze tako što svoju redukcionu moć dobijaju direktno iz neorganskog supstrata ili reakcijom obrnutog transporta elektrona.[12] Određene specijalizirane hemolitotrofne bakterije koriste različite derivate Sox sistema, tj. imaju centralni put specifičan za oksidaciju sumpora.[11] Taj drevni i jedinstveni put primjer je evolucije kroz koju su hemolitotrofi prošli kako mi mogli prikupljati energiju iz neorganskih supstrata, kao što je sumpor.

Kod hemolitotrofa, spojevi – donori elektrona – se oksidiraju u ćeliji, a elektroni se kanaliziraju u respiratorne lance, što na kraju dovodi do proizvodnje ATP-a. Akceptor elektrona može biti kisik (kod aerobnih bakterija), ali razne vrste koriste i niz drugih akceptora elektrona, organskih i neorganskih. Aerobne bakterije poput nitrificirajućih bakterija, pripadnika roda Nitrobacter, koriste kisik za oksidaciju nitrita u nitrat.[13] Neki litotrofi stvaraju organske spojeve iz ugljen dioksida u procesu koji se naziva hemosinteza, slično kao što biljke rade u fotosintezi. Biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za fiksaciju ugljen dioksida, ali hemosinteza se može odvijati i u odsustvu sunčeve svjetlosti (npr. oko hidrotermalnog otvora). Ekosistemi nastaju u hidrotermalnim izvorima i oko njih jer se obilje neorganskih supstanci, naime vodika, stalno dovodi putem magme u džepovima ispod morskog dna.[14] Drugi litotrofi su sposobni direktno koristiti neorganske supstance, npr. fero željezo, vodikov sulfid, elementarni sumpor, tiosulfat ili amonijak, za neke ili sve svoje energetske potrebe.[15][16][17][18][19]

Slijedi nekoliko primjera hemolitotrofnih puteva, od kojih bilo koji može koristiti kisik ili nitrat kao akceptor elektrona:

Naziv Primjeri Izvor elektrona Akceptor respiracijskih elektrona
Bakterije koje oksidiraju željezo Acidithiobacillus ferrooxidans Fe2+ (fero željezo) → Fe3+ (feri željezo) + e−[20] O
2
(kisik) + 4H+ + 4e−→ 2H
2
O [20]
Nitritacijske bakterije Nitrosomonas NH3 (amonijak) + 2H
2
O →

NO−
2
(nitrit) + 7H+ + 6e−[21]

O
2
(kisik) + 4H+ + 4e− → 2H
2
O [21]
Nitrificirajuće bakterije Nitrobacter NO−
2
(nitrit) + H
2
O → NO−
3
(nitrat) + 2H+ + 2e−[22]
O
2
(kisik) + 4H+ + 4e− → 2H
2
O [22]
Hemotrofne purpurne sumporne bakterije Halothiobacillaceae S2−
(sulfid) → S0
(sumpor) + 2e−
O
2
(kisik) + 4H+ + 4e−→ 2H
2
O
Sumpor-oksidirajuće bakterije Hemotrofne Rhodobacteraceae
i Thiotrichaceae
S0
(sumpor) + 4H
2
O → SO2−
4
(sulfat) + 8H+ + 6e−
O
2
(kisik) + 4H+ + 4e−→ 2H
2
O
Aerobne vodik-oksidirajuće bakterije Cupriavidus metallidurans H2 (vodik) → 2H+ + 2e−[23] O
2
(kisik) + 4H+ + 4e−→ 2H
2
O [23]
Anamoks bakterije Planctomycetota NH+
4
(amonijak)

→ 1/2N2 (azot) + 4H+ + 3e− [24]

NO−
2
(nitrit) + 4H+ + 3e−→

1/2N2 (azot) + 2H
2
O [24]

Thiobacillus denitrificans Thiobacillus denitrificans S0
(sumpor) + 4H
2
O → SO2−
4
+ 8H+ + 6e−[25]
NO−
3
(nitrat) + 6H+ + 5e−→

1/2N2 (azot) + 3H
2
O [25]

Sulfat-reducirajuće bakterije: Vodik-oksidirajuće bakterije Desulfovibrio paquesii H2 (vodik) → 2H+ + 2e−[23] SO2−
4
+ 8H+ + 6e− → S0
+ 4H
2
O [23]
Sulfat-reducirajuće bakterije: Fosfitne bakterije Desulfotignum phosphitoxidans PO3−
3
(fosfit) + H
2
O →

PO3−
4
(fosfat) + 2H+ + 2e−

SO2−
4
(sulfat) + 8H+ + 6e− →

S0
(sumpor) + 4H
2
O

Metanogeni Archaea H2 (vodik) → 2H+ + 2e− CO2 + 8H+ + 8e− → CH4 (metan) + 2H
2
O
Karboksidotrofne bakterije Carboxydothermus hydrogenoformans CO (ugljen monoksid) + H
2
O → CO2 + 2H+ + 2e−
2H+ + 2e− → H
2
(vodik)

Fotolitotrofi

[uredi | uredi kod]

Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa).

Litoheterotrofi i litoautotrofi

[uredi | uredi kod]

Litotrofne bakterije, naravno, ne mogu koristiti svoj neorganski izvor energije kao izvor ugljika za sintezu svojih ćelija. One biraju jednu od tri opcije:

  • Litoheterotrofi nemaju sposobnost fiksiranja ugljen dioksida i moraju konzumirati dodatne organske spojeve kako bi ih razgradili i iskoristili njihov ugljik. Samo nekolicina bakterija je u potpunosti litoheterotrofna.
  • Litoautotrofi su sposobni koristiti ugljen dioksid iz zraka kao izvor ugljika, na isti način kao što to rade biljke.
  • Miksotrofi će apsorbirati i koristiti organski materijal kako bi dopunili svoj izvor za fiksiranje ugljen dioksida (kombinacija autotrofije i heterotrofije). Mnogi litotrofi su prepoznati kao miksotrofi u pogledu svog C-metabolizma.

Hemolitotrofi i fotolitotrofi

[uredi | uredi kod]

Pored ove podjele, litotrofi se razlikuju i po početnom izvoru energije koji pokreće proizvodnju ATP-a:

  • Hemolitotrofi koriste prethodno spomenute neorganske spojeve za aerobnu ili anaerobnu respiraciju. Energija stvorena oksidacijom ovih spojeva dovoljna je za stvaranje ATP-a. Dio elektrona dobijenih od neorganskih donora također je potrebno usmjeriti u biosintezu. Uglavnom se mora uložiti dodatna energija za transformiranje ovih redukcijskih ekvivalenata u neophodne spojeve i redoks potencijale (uglavnom NADH ili NADPH), što se događa reakcijama obrnutog transporta elektrona.
  • Fotolitotrofi koriste svjetlost kao izvor energije. Ovi organizmi su fotosintetski; neki primjeri fotolitotrofnih bakterija su purpurne bakterije (npr. Chromatiaceae), zelene bakterije (Chlorobiaceae i Chloroflexota) i "cijanobakterije". Purpurne i zelene bakterije oksidiraju sulfid, sumpor, sulfit, željezo ili vodik. Cijanobakterije i biljke ekstrahiraju redukcijske ekvivalente iz vode, tj. oksidiraju vodu u kisik. Elektroni dobijeni od donora elektrona ne koriste se za proizvodnju ATP-a (sve dok ima svjetlosti); umjesto toga, koriste se u biosintetskim reakcijama. Neki fotolitotrofi prelaze na hemolitotrofni metabolizam u mraku.

Geološki značaj

[uredi | uredi kod]

Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i biogeohemijsko kruženje ugljika, azota i drugih elemenata. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema kisele drenaže rudnika. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i endolitne zajednice.[26]

Formiranje tla

[uredi | uredi kod]

Primarni primjer litotrofa koji doprinose formiranju tla su cijanobakterije. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao redukcijski agens.[26] Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.[27] Kolonizacija može pokrenuti proces razlaganja organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje.

Biogeohemijski ciklus

[uredi | uredi kod]

Biogeohemijsko kruženje elemenata je ključna komponenta litotrofa unutar mikrobnih okruženja. Na primjer, u ugljikovom ciklusu postoje određene bakterije koje se klasificiraju kao fotolitoautotrofi koji stvaraju organski ugljik iz atmosferskog ugljen dioksida. Određene hemolitoautotrofne bakterije takođe mogu stvoriti organski ugljik, neke čak i u odsustvu svjetlosti.[27] Slično biljkama, ovi mikrobi pružaju upotrebljiv oblik energije, koji drugi organizmi mogu konzumirati. Suprotno tome, postoje litotrofi koji imaju sposobnost fermentacije, što implicira njihovu sposobnost pretvaranja organskog ugljika u drugi upotrebljiv oblik.[28] Litotrofi igraju važnu ulogu u biološkom aspektu ciklusa željeza. Ovi organizmi mogu koristiti željezo kao donora elektrona, Fe(II) → Fe(III), ili kao akceptora elektrona, Fe(III) → Fe(II).[29] Drugi primjer je kruženje azota. Mnoge litotrofne bakterije igraju ulogu u redukciji neorganskog azota (plinovitog azota) u organski azot (amonij) u procesu koji se naziva fiksacija azota.[27] Slično tome, postoje mnoge litotrofne bakterije koje također pretvaraju amonijak u azot u procesu koji se naziva denitrifikacija.[26] Ugljik i azot su važni nutrijenti, neophodni za metaboličke procese i ponekad mogu biti ograničavajući faktor koji utječe na rast i razvoj organizama. Stoga su litotrofi ključni igrači i u snadbijevanju ovim značajnim resursima, kao i njihovom uklanjanju.

Kisela drenaža rudnika

[uredi | uredi kod]

Litotrofni mikrobi su odgovorni za fenomen poznat kao kisela drenaža rudnika. Ovaj proces, koji se obično javlja u rudarskim područjima, uključuje aktivno metaboliziranje pirita i drugih reduciranih sumpornih komponenti u sulfat. Jedan primjer je acidofilni bakterijski rod, A. ferrooxidans, koji koristi željezo(II) sulfid (FeS2) za stvaranje sumporne kiseline.[28] Kiseli produkt ovih specifičnih litotrofa ima potencijal da se ocijedi iz rudarskog područja putem oticanja vode i da uđe u okolinu.

Kisela drenaža rudnika drastično mijenja kiselost (pH vrijednosti od 2-3) i hemiju podzemnih voda i potoka, te može ugroziti biljne i životinjske populacije nizvodno od rudarskih područja.[28] Aktivnosti slične kiseloj drenaži rudnika, ali u mnogo manjem obimu, mogu se pronaći i u prirodnim okruženjima kao što su stjenovite podloge glečera, u tlu i siparima, na kamenim spomenicima i zgradama, te u dubokom podzemlju.

Astrobiologija

[uredi | uredi kod]

Pretpostavljeno je da bi biominerali mogli biti značajni pokazatelji vanzemaljskog života i da bi stoga mogli igrati važnu ulogu u potrazi za prošlim ili sadašnjim životom na planeti Mars.[5] Nadalje, smatra se da organske komponente (biosignature), koje se često povezuju s biomineralima, igraju ključnu ulogu i u prebiotičkim i u biotičkim reakcijama.[30]

NASA je u januaru 2014. izvijestila da će se trenutna istraživanja rovera Curiosity i Opportunity na Marsu početi fokusirati na potragu za dokazima o drevnom životu, uključujući biosferu zasnovanu na autotrofnim, hemotrofnim ili hemolitoautotrofnim mikroorganizmima, kao i drevnu vodu, uključujući fluvio-lakustrinska okruženja (ravnice povezane s drevnim rijekama ili jezerima) koja su možda bila nastanjiva.[31][32][33][34] Potraga za dokazima o nastanjivosti, tafonomiji (vezano za fosile) i organskom ugljiku na planeti Mars sada je NASA-in primarni cilj.[31][32]

Povezano

[uredi | uredi kod]

References

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Zwolinski, Michele. „Lithotrophs”. faculty.weber.edu. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-01. Pristupljeno 2025-08-14.
  2. ↑ Šablon:Cite bioRxiv
  3. ↑ „Nomenclature of nutritional types of microorganisms.”. Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology 11: 302–303. 1946.
  4. ↑ Complete Course in Astrobiology. Weinheim, Germany: Wiley-VCH. 2007. ISBN 978-3-527-40660-9. Pristupljeno 13 September 2020.
  5. 1 2 Chang, Kenneth (September 12, 2016). „Visions of Life on Mars in Earth's Depths”. New York Times. Pristupljeno 2016-09-12.
  6. 1 2 Kuenen, G. (2009). „Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs”. Biology of the Prokaryotes. John Wiley & Sons. str. 242. ISBN 978-1-4443-1330-7.
  7. ↑ Kuenen, G. (2009). „Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs”. Biology of the Prokaryotes. John Wiley & Sons. str. 243. ISBN 978-1-4443-1330-7.
  8. ↑ „Study Biology at UT Arlington | Accredited Degree Program in Texas”. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-26. Pristupljeno 2013-05-15.
  9. ↑ Ogunseitan, Oladele (2008). Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes. John Wiley & Sons. str. 169. ISBN 978-1-4051-4448-3.
  10. ↑ Lengeler, Joseph W; Drews, Gerhart; Schlegel, Hans G (2009-07-10). Biology of the Prokaryotes. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-4443-1330-7.
  11. 1 2 Ghosh, W; Dam, B (2009). „Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea”. National Centre for Biotechnology Information 33 (6): 999–1043. DOI:10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x. PMID 19645821.
  12. ↑ „The Calvin Cycle”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-04. Pristupljeno 2013-05-15.
  13. ↑ Paustian, Timothy. „Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters”. Lecturer. University of Wisconsin-Madison. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-23. Pristupljeno 6 October 2017.
  14. ↑ Alberts, Bruce; Johnson, Alexander; Lewis, Julian; Morgan, David; Raff, Martin; Roberts, Keith; Walter, Peter (Nov 20, 2014). Molecular Biology of the Cell (Sixth izd.). Garland Science. str. 11–12.
  15. ↑ Jorge G. Ibanez; Margarita Hernandez-Esparza; Carmen Doria-Serrano; Mono Mohan Singh (2007). Environmental Chemistry: Fundamentals. Springer. str. 156. ISBN 978-0-387-26061-7.
  16. ↑ Kuenen, G. (2009). „Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs”. Biology of the Prokaryotes. John Wiley & Sons. str. 249. ISBN 978-1-4443-1330-7.
  17. ↑ Lengeler, Joseph W.; Drews, Gerhart; Schlegel, Hans Günter (1999). Biology of the Prokaryotes. Georg Thieme Verlag. str. 249. ISBN 978-3-13-108411-8.
  18. ↑ Reddy, K. Ramesh; DeLaune, Ronald D. (2008). Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications. CRC Press. str. 466. ISBN 978-1-56670-678-0.
  19. ↑ Canfield, Donald E.; Kristensen, Erik; Thamdrup, Bo (2005). Aquatic Geomicrobiology. Advances in Marine Biology. 48. Elsevier. str. 285. DOI:10.1016/S0065-2881(05)48017-7. ISBN 978-0-12-026147-5. PMID 15797449.
  20. 1 2 „Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0”. Hydrometallurgy 71 (1): 149–58. 2003. Bibcode 2003HydMe..71..149M. DOI:10.1016/S0304-386X(03)00151-8.
  21. 1 2 Zwolinski, Michele D. "Lithotroph Arhivirano 2013-08-24 na Wayback Machine-u." Weber State University. p. 7.
  22. 1 2 "Nitrifying bacteria." PowerShow. p. 12.
  23. 1 2 3 4 „Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal”. Physics and Chemistry of the Earth. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-27.
  24. 1 2 „Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium”. Environmental Microbiology 9 (3): 635–42. 2007. Bibcode 2007EnvMi...9..635K. DOI:10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x. PMID 17298364.
  25. 1 2 Zwolinski, Michele D. "Lithotroph Arhivirano 2013-08-24 na Wayback Machine-u." Weber State University. p. 3.
  26. 1 2 3 J. Heritage; E. G. V. Evans; R. A. Killington (1999). Microbiology in action (Repr izd.). Cambridge [u.a.]: Cambridge Univ. Press. ISBN 978-0-521-62111-3.
  27. 1 2 3 François Buscot, ur. (2005). Microorganisms in soils roles in genesis and functions. Soil Biology. 3. Berlin: Springer. DOI:10.1007/b137872. ISBN 978-3-540-26609-9.
  28. 1 2 3 Paul, Eldor A. (2014-11-14). Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry. Academic Press, 2014. str. 598. ISBN 978-0-12-391411-8.
  29. ↑ Kappler, Andreas; Straub, Kristina L. (2005-01-01). „Geomicrobiological Cycling of Iron” (en). Reviews in Mineralogy and Geochemistry 59 (1): 85–108. Bibcode 2005RvMG...59...85K. DOI:10.2138/rmg.2005.59.5. ISSN 1529-6466.
  30. ↑ Steele, Andrew; Beaty, David, ur. (September 26, 2006). „Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)” (.doc). The Astrobiology Field Laboratory. U.S.A.: Mars Exploration Program Analysis Group (MEPAG) - NASA. str. 72.
  31. 1 2 Grotzinger, John P. (January 24, 2014). „Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars”. Science 343 (6169): 386–387. Bibcode 2014Sci...343..386G. DOI:10.1126/science.1249944. PMID 24458635.
  32. 1 2 „Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability”. Science 343 (6169): 345–452. January 24, 2014. Pristupljeno 2014-01-24.
  33. ↑ „Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability”. Science. January 24, 2014. Pristupljeno 2014-01-24.
  34. ↑ Grotzinger, J.P. (January 24, 2014). „A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars”. Science 343 (6169). Bibcode 2014Sci...343A.386G. DOI:10.1126/science.1242777. PMID 24324272.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]