Prijeđi na sadržaj

Parke

Izvor: Wikipedija
Les Parques ("Parke", oko 1885), Alfred Agache
Tri Parke predu sudninu Marije de' Medici (1622–1625), Peter Paul Rubens

Parke (latinski: Parcae) bile su, u rimskoj mitologiji, žene koje personifikuju sudbinu; na hrvatskom se često nazivaju suđenice, a u grčkoj mitologiji odgovaraju im Mojre. Bilo je tri Parke i upravljale su metaforičkom životnom niti svakog smrtnika i besmrtnika od njegovog rođenja do smrti. I bogovi se se plašili Parki, a u njihovoj je moći bio i sam Juputer. Njihova su imena:

  • Nona (grčki pandan: Kloto = "Prelja"), koja prede nit života sa svoje preslice na vreteno;[1]
  • Decima (grčki pandan: Lahesa = "Sudbina"), koja svojim štapom meri nit života;[1]
  • Morta (grčki pandan: Atropoa = "Neumitna"), koja preseca nit života i odlučuje o načinu čovekove smrti.[2][3][4]

Najstariji poznati dokumenti koji spominju ova božanstva jesu tri male stele (cippi) pronađene kod drevnog Lavinija nakon drugog svetskog rata.[5] Na njima se nalazi ovaj natpis:

Neuna fata, Neuna dono, Parca Maurtia dono

Tu se navode dva od tri imena rimskih Parki (Neuna = Nona, Maurtia = Morta) i povezuju sa s konceptom subine (fata).[6]

Nona je odlučivala o dužini čovekobog života na da dies lustricus, tj. na dan kad je detetu davano ime, što se događalo devetog dana po rođenju dečaka i osmog dana po rođenju devojčice.[7]

Parke nisu uvek zamišljanje kao prelje, već i kao boginje koje zapisuju sudbinu čoveka pri rođenju i potom te zapise brižljivo čuvaju, a takođe se spominju i kao čuvarice celokupnog božanskog arhiva.[8]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1 2 John Day, God's Conflict With the Dragon and the Sea: Echoes of a Canaanite Myth in the Old Testament, CUP Archive, 1985, str. 308.
  2. ↑ L. L. Tels de Jong, Sur quelques divinites romaines de la naissance et de la prophetie 1959, str. 70–77, 83–85.
  3. ↑ P. Ramat, "Morta" u: Archivio glottologico italiano 40, 1960, str. 61–67.
  4. ↑ J. H. Waszinsk, Gnomon 34, 1962, str. 445.
  5. ↑ G. Dumezil, La religion romaine archaique Paris, 1974.
  6. ↑ L. L. Tels De Jong, Sur quelques divinites romaines de la naissance et de la prophetie, 1959, str. 67–130.
  7. ↑ S. Breemer and J. H. Waszinsk, Mnemosyne 3, ser. 13, 1947, str. 254–270.
  8. ↑ Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Mojre

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
  • Datoteke u vezi s temom Parke na Wikiostavi