Prijeđi na sadržaj

Sofronije Podgoričanin

Izvor: Wikipedija
Sofronije (Podgoričanin)
Datum rođenja 1668.
Mesto rođenja Podgorica (Otomansko carstvo)
Datum smrti 7. januar 1711.
Mesto smrti Sremski Karlovci (Austrijsko carstvo)

Sofronije (Podgoričanin, Podgorica – Sremski Karlovci, 7. januar 1711) je bio mitropolit karlovački (krušedolski) i, stoga, jedan važnih arhijereja Srpske pravoslavne crkve.

Život

[uredi | uredi kod]

Mitropolit Sofronije, poreklom iz Podgorice, zamonašio se u Pećkoj patrijašiji.

Episkopsko zvanje

[uredi | uredi kod]

Posvećen je za episkopa pakračko-slavonskog na Spasovdan, 17. maja 1705. u manastiru Krušedolu od patrijarha Arsenija III i arhijereja: fruškogorskog Stefana, jenopoljskog Isaije i budimskog Jeftimija. Potvrđen je tek 20. juna 1708. od cara Josifa, a na predlog novoizabranog mitropolita krušedolskog Isaije (Đakovića).

Episkop Sofronije po dolasku u Pakrac zatražio je crkvu i vladičanski dvor, koje je otkupio episkop Petronije, a na osnovu prava naslednosti, i takođe nasleđenu zemlju od pomenutog prethodnika, koju je dobio na doživotno uživanje. Kada su se 1706. pobunili Srbi u Maloj Vlaškoj, uspeo je da ih umiri i zaštiti narod od obesti građanskih vlasti.

Mitropolitsko zvanje

[uredi | uredi kod]

Zatekavši se u Beču prilikom iznenadne smrti mitropolita Isaije (Đakovića), poslao je njegovo telo u pratnji arhimandrita Nikanora (Melentijevića) u manastir Krušedol. Za arhiepiskopa i mitropolita izabran je u manastiru Krušedolu 23. aprila 1710. Tom prlikom novoizabrani mitropolit, dobio je naredbu da lično dođe u Beč caru da onde dobije potvrdu.

Potvrdnu gramatu, iz koje se vidi da su odnosi između tadašnje Krušedolske mitropolije i Pećke patrijaršije potpuno uređeni, dobio je Sofronije od patrijarha pećkog Kalinika 18. maja 1710. Ona je izdata u selu Nemetu, blizu Temišvara. Između ndva izborna sabora u Krušedolu (1708. i 1710.) austrijske vlasti su na srpsku jerarhiju vršile strahovit pritisak da prekinu sve veze sa Pećkom patrijaršijom i svim istočnim patrijarsima iz, tobože, političkih razloga. Međutim, nije to bio pravi razlog. Austrijske vlasti i rimokatolička crkva su bili uvereni da će se kidaljem veza među pravoslavnim patrijaršijama lakše sprovesti unija.

O radu mitropolita Sofronija za vreme njegovog kratkotrajnog arhipastirstva ostalo je malo podataka. Pakračkoj crkvi je poklonio Tetrajevanđelje „poslužiti, Boga edinago vъ Troici slaviti“,a u mikleuškoj crkvi se čuvao antimins koji je osvetio 1710. godine. Za njegovo vreme je 1709. obnovljena knjiga „Molban Presvetoj Bogorodici i pravilo svetom velikomučeniku Teodoru Tironu“ u manastiru Hopovu, a 1710. godine knjiga „Zlatoust“ u manastiru Jasku.

Mitropolit Sofronije umro je već 7. januara 1711. u Karlovcima u 43. godini života i sahranjen je u Sabornoj Svetonikolajevskoj crkvi.

Izvori

[uredi | uredi kod]
Prethodnik:
Petronije (Ljubibratić)
Episkop pakrački
1705—1710
Nasljednik:
Vasilije (Rajić)