Prijeđi na sadržaj

Telamon

Izvor: Wikipedija
Herakle i Telamon u borbi protiv Amazonki, predstava na amfori, oko 550. pne., Nacionalni arheološki muzej Atine.

Telamon (starogrčki: Τελαμών) bio je, u grčkoj mitologiji, kralj ostrva Salamine i otac Ajantov, učesnik u pohodu Argonauta i u lovu na Kalidonskog vepra.[1] Prema jednima, bio je sin Akteja i Glauke, kćerke salaminskog kralja Kihreja, a prema drugima, sin eginskog kralja Eaka i Endeide.[2]

Mitologija

[uredi | uredi kod]

Kad su Telamon i njegov brat Pelej tokom lova na Kalidonskog vepra ubili svog polubrata Foka, njihov otac Eak proterao ih je s Egine, pa je Pelej otišao u Tesaliju, a Telamon na Salaminu, gde ga je kralj Kihrej oženio svojom kćerkom, a nakon Kihrejeve smrti Telamon je postao salaminski kralj.[3][4][5]

Telamon i Herakle postali su veliki prijatelji tokom pohoda Argonauta.[1] Kasnije se Telamon pridružio pohodu koji je Herakle preduzeo protiv trojanskog kralja Laomedonta,[6] i to nakon što je Herakle zamolio Zevsa da Peribeji, drugoj Telamonovoj supruzi, koja je tada bila trudna, podari sina snažnog kao lav; Zevs je, kao znak da će uslišiti molbu, poslao orla kao znamenje, pa je dete nazvano Ajant (ἀετός = "orao").[4] U Heraklovom pohodu na Troju Telamon je bio prvi koji je preskočio zidine i ušao u grad, pa je sujetni Herakle potegao mač na prijatelja. Ali, lukavi Telamon odmah je počeo sakupljati kamenje rekavši da želi podići žrtvenik Heraklu Pobedniku.[6] Poslaskani Herakle odložio je mač i u znak zahvalnosti dao Telamonu Laomedontovu kćerku Hesionu, koja mu je kasnije rodila sina Teukra.[4][7][8] Tokom ovog pohoda Telamon i Herakle ratovali su i protiv Meropljana na ostrvu Kosu, i to oko Halkiope, lepe kćerke meropljanskog kralja Euripila, kao i protiv Alkioneja na Korintskoj prevlaci.[9] Telamon je pratio Herakla i u ratu protiv Amazonki i tom prilikom ubio Melanipu.[10]

Telamon je dugo živeo i dočekao je kraj trojanskog rata, u kome su se borili njegovi sinovi Ajant i Teukro. Kad se Teukro iz rata vratio na Salaminu bez brata, Telamon ga je proterao sa ostrva.[2]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1 2 Schmitz 1867, s.v. Telamon (2)
  2. 1 2 Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Telamon
  3. ↑ Diodor Sicilijski, Istorijska biblioteka, IV, 72, 6.
  4. 1 2 3 Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 12, 7.
  5. ↑ Pausanija, Opis Helade, II, 29, 2; II, 29, 7.
  6. 1 2 Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 6, 4.
  7. ↑ Diodor Sicilijski, Istorijska biblioteka, IV, 32.
  8. ↑ Jovan Ceces, komentar uz Likofrona, 468.
  9. ↑ Pindar, Nemejske ode, IV, 40 sqq, sa sholijom uz to mesto.
  10. ↑ Pindar, Nemejske ode, III, 65, sa sholijom uz to mesto.

Literatura

[uredi | uredi kod]