Idi na sadržaj

949.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 945. | 946. | 947. | 948. | 949. | 950. | 951. | 952. | 953. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

949. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar949
CMXLIX
Ab Urbe condita1702
Asirski kalendar5699
Bengalski kalendar356
Berberski kalendar1899
Budistički kalendar1493
Burmanski kalendar311
Bizantijski kalendar6457–6458
Kineski kalendar戊申年 (Zemljani Majmun)
3645 ili 3585
    — do —
己酉年 (Zemljani Pijetao)
3646 ili 3586
Koptski kalendar665–666
Diskordijanski kalendar2115
Etiopijski kalendar941–942
Hebrejski kalendar4709–4710
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1005–1006
 - Šaka Samvat871–872
 - Kali Juga4050–4051
Holocenski kalendar10949
Iranski kalendar327–328
Islamski kalendar337–338
Julijanski kalendar949
CMXLIX
Korejski kalendar3282
Minguo kalendar963 prije Tajvana
民前963年
Seleukidska era1260/1261 AG
Tajlandski solarni kalendar1491–1492

Godina 949. (CMXLIX) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 949. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Arapsko-bizantijski rat: Hamdanidske snage pod Sajf Ad-Davlom prodiru u temu Likandos, ali su poražene. Bizantijci izvode kontranapad i zauzimaju Germanikeju, porazivši vojsku iz Tarsa i prodirući sve do Antiohije na jugu. General (strateg) Teofil Kurkuas zauzima Teodosiopolis (današnji Erzurum) nakon 7-mjesečne opsade.[1]

Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijska delegacija upućena je halifi iz Kordobe kako bi se osigurala njegova neutralnost u slučaju napada na Kretu.[2]
  • Bizantijske ekspedicione snage pod Konstantinom Gongilom pokušavaju ponovo osvojiti Kritski emirat od Saracena. Ekspedicija završava katastrofalnim neuspjehom; bizantijski logor je uništen u iznenadnom napadu. Sam Gongil jedva bježi na svom komandnom brodu.
  • Decembar: Adhud Ad-Davla postaje emir Farsa nakon smrti svog ujaka, Bujid Imad Ad-Davle Alija.[3]
  • Abdurahman III, halifa Kordobe, objavljuje džihad, pripremajući veliku vojsku i osvajajući grad Lugo na krajnjem sjeveru Iberije. Ovaj napad se pokazao kao jedan od najudaljenijih napada koje su muslimani ikada izveli u Španiji, a koji je bio demonstracija snage muslimanske države u El-Andaluzu.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Zima: Arnulf I od Flandrije osvojio je dvorac Amiens od Rogera, grofa od Ponthieua.
  • Proljeće: Luj Prekomorski napadom je iznenadio i zauzeo Laon, s izuzetkom jedne kule koju je držao Thibaud de Blois (Prevarant).[4] Hugo Veliki interveniše i pruža pomoć Laonu.
  • Juli: Kralj Luj Prekomorski prima pomoć od Konrada Crvenog, vojvode od Lotaringije, kojeg je poslao Oton, koji opsjeda Senlis, ali ga ne uspijeva osvojiti, a zatim pustoši teritorije Huga Velikog sve do Sene.[5] Konrad pregovara o primirju do augusta; u međuvremenu, Luj odlazi kod Otona, a po povratku u Reims prima obavezu na vjernost Alberta od Vermandoisa. Vojvoda Hugo, izoliran nakon neuspjeha pokušaja ponovnog zauzimanja Laona, započinje mirovne pregovore.
  • Kralja Miroslava (ili Miroslausa) ubija ban Pribina tokom građanskog rata koji je započeo njegov mlađi brat Mihajlo Krešimir II, koji ga nasljeđuje kao vladar Hrvatske.
  • Ljeto – Mađari pobjeđuju bavarsku vojsku kod Lae (moderna Austrija).[6]
  • Kralj Danske Gorm, koji se oženio anglosaksonkom Tyrom, odlučio je preobratiti svoj narod u kršćanstvo. Dozvolio je nadbiskupu Adaldagu iz Hamburga da osnuje tri biskupije: Schleswig, Ribe i Aarhus.[7]
  • U južnoj Indiji, Parantaka I (Čola) je napao kraljevstvo Rastrakuta, ali ga je u bici kod Takkolama porazio Krišna III, koji je okupirao tamilsku zemlju, učinivši je vazalom.[8]
  • 14. septembar – Fudživara no Tadahira, političar i kancelar (kampaku), umire u svom rodnom Kjotu. Nakon što je vladao Japanom kao regent pod carem Suzakuom od 930. godine, klan Fudživara će nastaviti da drži regentstvo do 1180. godine, kontrolišući carsku vladu.

949. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 1. oktobar: Osnivanje biskupije Brandenburg.[9]
  • 7. oktobar: Osnivanje opatije Montmajour u Provansi (ili 948. godine).[10]
  • Papa Agapet II potvrdio je ekskomunikacije Huga od Reimsa i Huga Velikog na Rimskom saboru.
  • Pod vodstvom opata Aligerna, monasi iz Monte Cassina, koji su se sklonili u Capuu, vratili su se u svoje prvobitno sjedište.
  • Fudživara no Nagatō, japanski birokrat i pjesnik (umro 1009.)
  • Gebhard od Konstance, njemački biskup (umro 995.)
  • Máel Sechnaill mac Domnaill, visoki kralj Irske (umro 1022.)
  • Matilda, njemačka opatica i unuka Otona I (umrla 1011.)[3]
  • Ranna, kannadski pjesnik (Indija) (približan datum)
  • Symeon (Novi teolog), bizantijski monah i pjesnik (umro 1022.)
  • Uma no Naishi, japanski plemić i vaka pjesnik (umro 1011.)
  • 1. juni – Godfrey, franački plemić (približan datum)
  • 17. august – Li Šouzhen, kineski general i guverner
  • 14. septembar – Fudživara no Tadahira, japanski državnik i regent (r. 880.)
  • Septembar/oktobar – Abdullah ibn Al-Mustakfi, abasidski halifa (r. 905.)[11]
  • Decembar – Imad Al-Davla, osnivač dinastije Bujid (Iran)
  • 2. decembar – Odo od Wetteraua, njemački plemić
  • 10. decembar – Herman I, vojvoda od Švabije
  • An, kineska carska supruga (Pet dinastija)
  • Eadric, ealdorman od Wessexa (približan datum)
  • Jeongjong, kralj Gorjeoa (Koreja) (r. 923.)
  • Miroslav (ili Miroslaus), kralj Hrvatske[12]
  • Xiao Han, general dinastije Khitan Liao
  • Junmen Venjan, kineski zen budistički monah[13]
  • Zhao Tingjin, general Kasnog Šua (r. 883.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, p. 489, ISBN 0-8047-2630-2
  2. ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  3. ↑ Ilya Gershevitch The Cambridge history of Iran : The Saljuq and Mongol periods, Volume 5. Cambridge University Press, 1968 (ISBN 978-0-521-20093-6)
  4. ↑ Yves Sassier, Hugues Capet : Naissance d'une dynastie, Fayard, coll. « Biographies historiques », 14 janvier 1987, 364 p. (ISBN 978-2-213-67002-7), p.117
  5. ↑ Joseph Guadet Richer, histoire de son temps, 1845
  6. ↑ Bóna, István (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 27. ISBN 963-8312-67-X.
  7. ↑ Michel Rouche Histoire du Moyen Âge, Volume 1. Editions Complexe, 2005 (ISBN 978-2-8048-0042-0)
  8. ↑ Sailendra Nath Sen Ancient Indian History and Civilization. New Age International, 1999 (ISBN 978-81-224-1198-0)
  9. ↑ Thüringisch-Sächsischer Verein für Erforschung des Vaterländischen Altertums und Erhaltung seiner Denkmale Neue Mittheilungen aus dem Gebiete historisch-antiquarischer Forschungen, Volume 11. E. Anton, 1867
  10. ↑ D Chantelou F De Marin De Carranrais L' Abbaye de Montmajour. BiblioBazaar, LLC, 2009 (ISBN 978-1-113-05378-7)
  11. ↑ Bowen, Harold (1928). The Life and Times of ʿAlí Ibn ʿÍsà: The Good Vizier. Cambridge University Press. p. 385.
  12. ↑ Francis Ralph Preveden (1962). A History of the Croatian People from Their Arrival on the Shores of the Adriatic to the Present Day: Prehistory and early period until 1397 A.D. Philosophical Library. p. 67.
  13. ↑ Beata Grant (1994). Mount Lu Revisited: Buddhism in the Life and Writings of Su Shih. University of Hawaii Press. p. 198. ISBN 978-0-8248-1625-4.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]